Peter Millns i Đuldina Kurtović posljednji su se put vidjeli prije 25 godina, ali ona i dalje ima medvjedića koji joj je on poklonio.

Prije 25 godina, kad je rat u Bosni i Hercegovini razarao zemlju, britanski vojnik poklonio je djevojčici svog prijatelja medvjedića. Nije ni sanjao koliko će ta dobronamjerna gesta njoj značiti, kao ni koliko će on i njegove kolege promijeniti njezin život i ondašnje djece.

Isto tako Millns nije očekivao da će djevojka sve ove godine čuvati dar, kao niti da će se ponovno povezati nakon četvrt vijeka.

Peter Milnns iz britanskog Stockporta služio je u Prvoj Chesire pukovniji kada je u martu 1993. upoznao Đuldinu Kurtović na ulicama Kladnja, grada u blizini Sarajeva, piše Manchester Evening News.

U to vrijeme, rat, koji će trajati još dvije godine, zemlju je razarao već godinu dana. Građani su bili izloženi smrti, uništenju i gladi.

Millns je ispričao da se engleska pukovnija sastajala u Kladnju kako bi od tamo konvojima krenuli prema opkoljenom Sarajevu.

“Dio tamošnje kulture i religije je da ljudi nude strancima kafu i pozivaju ih u svoje domove. Ja sam bio vozač, zato sam morao ostajati vani i čuvati vozilo, što znači da sam uvijek bio s djecom. Jako smo ih zanimali i upravo su iz takve situacije iznikla prijateljstva”, prisjeća se Millns.

On i ostali vojnici, kaže, imali su stvari koje su mogli dati djeci, poput slatkiša i igračaka.

Peter i Đuldina izgubili su svaki kontakt kad je on napustio Bosnu, a 1999. otpušten je iz Britanske vojske nakon 12 godina služenja.

No ona nikada nije zaboravila dobrotu engleskog vojnika i njih dvoje su se nakon 25 godina povezali preko Facebooka.

“Upoznala sam Petera i ostale vojnike u martu 1993. godine i svakog marta objavim po jednu fotografiju iz tog vremena. Ovog puta jedan je vojnik vidio fotografiju i stupio u kontakt sa mnom, a nakon toga me je Peter dodao na Facebooku i počeli smo se dopisivati”, priča Đuldina.

Ispričala je kako se njega i ostalih sjeća jako dobro.

“Upitala sam ga: Imaš li i dalje plave oči?. Odgovorio je: Imam, sad sam stariji, ali i dalje su plave!”, prepričava Đuldina. Dodaje da je bilo vrlo emotivno razgovarati s njim nakon toliko vremena i da dosad nije imala nikakve informacije o njemu.

“Bio je to poseban trenutak koji mi je vratio brojna sjećanja”, kazala je.

Đuldina sada ima 36 godina te i dalje živi u Kladnju gdje je direktorica osnovne škole.

Kaže kako su engleski vojnici donijeli veliku promjenu u njezinu životu, ali i u životima njezinih prijatelja.

“Tama je bila posvuda, proveli smo mnogo vremena u skloništima. Nakon što bi vojnici došli, čekali bismo ih vani i razgovarali s njima. Bili smo sretni da imamo prijatelje, nekogako brine o nama. To nam je puno značilo. Nije to samo moja priča, već priča svakog djeteta koje je prošlo kroz ovaj rat”, ističe Kurtović.

Peter, koji sada vodi kafić ratnih veterana u Brinningtonu, također se vrlo dobro sjeća Đuldine, a otkako su stupili u kontakt redovno razgovaraju telefonski i putem Skypea.

“Prošlo je 25 godina otkako smo se posljednji put vidjeli. Bilo je sjajno ponovno uspostaviti kontakt. Emocije su izmiješane i Đuldina mi je pričala kako smo im promijenili živote”, govori Peter.

“Vidjeti je živu i zdravu je odličan osjećaj. Vidjeli smo mnogo ubijanja i uništenja u Bosni i mnoge žrtve upravo su bila djeca”, prisjetio se Milnns.

Đuldina kaže da Kladanj sada izgleda drukčije nego prije 25 godina, ali da sjećanja o ratu nisu izblijedjela.

“Ponekad još uvijek mogu čuti zvukove kad zatvorim oči. To je nešto što se ne može zaboraviti”, zaključila je.