Jezero Zmajevo samo je na oko pitomo. Ljudi se kupaju, skaču s nižih stijena, uživaju u termalnoj kupki, jer je voda toplija od okolnog mora.

Ali, ovo jezero zna biti vrlo opako. Povremeno se pretvori u pravi đavolji kotao. Voda se zamuti, zapjeni, proključa, a miris sumpora obavije i jezero i okolinu. Zmajevo oko tada ubija bez milosti sve živo što se u njemu zatekne. 

Takav opći pomor se dogodio 1997. godine baš kada je otvorena marina Frapa. Godinu dana kasnije reporteri su zaronili u Zmajevo oko. Snimljeni su rakovi, školjke, morski konjici... Život se vratio.

Poslije desetak metara voda naglo postaje zeleno-žuta, zatim crvenkasta i prema dnu potpuno smeđa. Tu života nema. Kada se taj donji sloj iz nekog razloga uzburka, dolazi do pojave koju narod od davnina zove “buđenje zmaja”.

Najstarija je nastala u krilu stare grčke mitologije. Prema njoj je u davno vrijeme u ovom jezeru živio je jedan opaki i ružni zmaj. Zvao se Murin i bio je vanbračni sin Here i Posejdona. Živio je u svojim dvorcima na ostrvu Velika Smokvica odakle je vladao drevnim gradom i polisom Herakleja, tadašnjim dijelom Velike Grčke koja je zauzimala i jugoistočni dio Italije. Štitio ih je od najezde svakojakih pljačkaša, gusara i osvajača, a za to je uzimao krvavi danak. Svake godine bi na najduži dan od svojih štićenika zahtijevao da mu predaju najdeblju ovcu i najljepšu djevojku za ženu.

Nijedna od njih ne bi preživjela prvu zmajsku bračnu noć. Sve do jednog dana kada se na krilatom konju Pegasu pojavio junak starogrčkog herojskog kova, koji se zvao Aristoles, a bio je praunuk argonauta Jasona. Aristoles se zaljubio se u istu djevojku koja je bila namijenjena strašnom zmaju. Mladi junak izazvao je opakog zmaja na duel i kopljem ga je usmrtio.

Mještani vjeruju i ako se dvoje zaljubljenih zajedno okupa u Zmajevu, živjet će dugo u sretnom braku, bit će vjerni jedno drugom do kraja života, a njihov brak će biti blagoslovljen vječnom ljubavlju i zdravom djecom.