Prošlu godinu obilježio je spor napredak u procesuiranju ratnih zločina od 1992. do 1995. godine pred domaćim sudovima, zaključak je to izvještaja Mreže zabrinutih historičara (NCH) iz Holandije. Godišnji izvještaj odnosi se na 106 država svijetu, a u njemu se tretiraju događanja iz domena historije, ljudskih prava, a posebno u vezi s cenzurom historije.

Manjak resursa

- Manjak kapaciteta i resursa, zajedno s neučinkovitim upravljanjem predmetima i postojanom političkom opstrukcijom, nastavio je usporavati napredak procesuiranja i pristup pravdi pred domaćim sudovima – navodi se u izvještaju.

Dodaje se da je u julu prošle godine nezavisna analiza koju je naručila Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) pokazala da nacionalna strategija za ratne zločine nije ispunila ciljeve, da se zaostaje u više od 350 složenih predmeta, koji su još pred Državnim sudom i tužilaštvom.

- U aprilu prošle godine Ustavni sud BiH donio je odluku da se zastare, koje se primjenjuju na naknadu za nematerijalnu štetu, mogu usmjeriti samo na počinioce, a ne na državu, što dodatno ograničava mogućnost žrtava da potraže i dobiju naknadu – naveli su analitičari NCH-a.

Prema njihovoj analizi, iako je više od 75 posto nestalih osoba iz rata ekshumirano i identificirano, proces ekshumacija naišao je na značajnije izazove, uključujući smanjenje finansiranja Instituta za nestale osobe BiH.

- Zakon o nestalim osobama ostao je neproveden, a još se čeka na osnivanje fonda za porodice nestalih – zaključeno je.

Historijska istina

Historičar Husnija Kamberović kazao je za „Avaz“ da ima istine u izvještaju NCH-a, pogotovo što se u kontekstu u kojem živimo sudskim presudama daje značaj uspostavljanja historijskih istina.

- Za žrtve rata sudske presude odista imaju karakter povijesne istine. Historičari, ipak, moraju izgraditi određeni oprez prema sudskim presudama, jer su one za historičare samo još jedan povijesni izvor. Zato smatram da sva suđenja, kako pred međunarodnim tako i pred domaćim sudovima, za historičare imaju veću važnost zbog obilja činjenica koje se prikupljaju nego što je njihov značaj u presudama – istakao je Kamberović.

Dodao je da će se za pisanje objektivne historije rata od 1992. do 1995. godine uzimati u obzir sudske presude, ali to nije dovoljno.