Madan Lal je rođen u Harijani u Indiji bez ruku, ali to ga nije omelo da postane naširoko poznat, prihvaćen pa i neophodan u svom okruženju.

Cijelog života je mnogo patio jer je bio drugačiji i nije mogao niti da se igra sa drugom djecom, niti da uči kao i svi ostali. Na neki način bio je zavistan od drugih ljudi, ali je u potaji sve vrijeme učio da se osamostaljuje i da, ako ne rukama, sve radi nogama.

- Nastavnici me nisu htjeli u školi jer nisu znali šta sa mnom da rade, kako da me nauče nešto i kako ja uopšte mogu da pišem. Onda sam odlučio da im svima pokažem šta sve mogu - priča Madan.

Počevši od pisanja, crtanja, oblačenja, kupanja, polako je sve više postajao nezavistan dok je u isto vrijeme u nogama imao sve više samostalnosti i vještine. To je dovelo do toga da može sam da radi neke vrlo složene i pipljive radnje kao što je brijanje ili šivenje koje mu je na kraju postalo i profesija.

- Pomislio sam u sebi, dobro, ako ni moja porodica ni ova vlada niti društvo ne žele da mi pomognu i daju mi šansu, onda moram sam nešto da smislim i naučim kako da opstanem u ovom svijetu - jasan je on.

Tokom godina naučio je da šije a onda je nabavio i svoju šivaću mašinu, da bi nakon 22 godina rada došao dotle da čak ima reklamu za svoje usluge, a komšijama uzima mjeru i šije šta god oni požele.

- Čak ni krojač od kojeg sam učio zanat isprva nije htio da me nauči da šijem. Rekao je kako ćeš da šiješ bez ruku. Zamolio sam ga da mi da barem jednu šansu. Posle 15 dana rekao mi je da ću uspeti. To mi je bila prva pohvala u životu - otkrio je Madan.

Ovaj nasmijani čovjek sada sam zarađuje za svoj život i ima sve više mušterija, a njegova životna priča sigurno može biti inspiracija mnogima.