U jeku afere s obnavljanjem postupka bivšem službeniku bošnjačke tajne policije Edinu Garapliji “Slobodna Bosna” je u broju od 5. oktobra 2000. godine otvorila i priču “Tajni policijski dosje: Sve dok AID odgovara isključivo Izetbegoviću, ne može se govoriti o njegovoj depolitizaciji!”, a u kojoj je analizirano zašto je AID baš u to vrijeme za javnost otvorio arhive o Informbirou i Cazinskoj buni.

Otvaranje arhiva

U toj temi donesen je presjek kako su pravljeni dosjei, kako su vršena prisluškivanja te postavljeno pitanje ko kontrolira službe bezbjednosti. Tekst je najavljen i na naslovnoj strani SB-a s fotografijom nekadašnjeg komunističkog diktatora Josifa Staljina te naslovom: “AID teško optužuje Staljina”. Tekst počinje nekim zanimljivim historijskim pitanjima:

- Šta je Musa Kesedžija rekao Kraljević Marku, a šta je Kraljević Marko tačno odgovorio Turcima kada su mu rekli da ne ore drumove? Kako je Mujo Hrnjica reagirao na istupe Budaline Tala, a šta je stari Jug Bogdan rekao u povjerljivom razgovoru sa devet Jugovića? Da li je Banović Strahinja svojoj vjernoj ljubi zaprijetio sankcijama nakon što je imala aferu sa Alijom Anadolcem?

Ovakve vrste ekskluzivnih dosjea bi svakako bile značajne za historičare. Imale bi draži i za one koji se iz hobija bave prošlošću. Pokazale bi, kao što obično biva sa dosjeima, duh vremena u kojem su dosjei nastali, kontinuitet dešavanja ili ponavljanja nekih događaja, ali njihovo otvaranje ništa ne bi reklo o načinu rada i službama koje te dosjee otvaraju.

CK SK Crne Gore, nakon što je pred izbore 1990. otvorio dosje "Informbiro", nije postao ništa manje Miloševićev Centralni komitet mada je glasačima izgledalo kao da se CK demokratizira.

"Vladajuća partija je prigrabila dosta simpatija nedavnom odlukom da otvori tajne arhive o Golom otoku. Iako prilično zakasnjela, jer je o Golom otoku napisano brdo članaka i drugih publikacija, ova inicijativa snažno je odjeknula u crnogorskoj javnosti, sredini gdje još oko 5 hiljada porodica živi pod traumama iz 1948. i kasnijih godina. Obavještavajući javnost da se otvaraju arhivi CK SK Crne Gore koji postaju dostupni svim građanima, Predsjedništvo CK SK se istovremeno odlučno zalaže da se kod nadležnih organa otvore arhive tog vremena i pojedinačno, imenom i prezimenom, saopšti javnosti sudbina nevinih stradalnika", piše dopisnik ovdašnje štampe iz Titograda 13. aprila 1990. godine.

Curenje dosjea

AID-ovo otvaranje dosjea o Cazinskoj buni i Informbirou, starih preko 50 godina, uobičajen je način rada svih službi svijeta. Neobično je što nisu objavljeni dosjei o Mladim muslimanima ili Hrvatskoj zajednici mladeži koji su nastali u isto vrijeme kada se dešava Buna i Informbiro.

Zakonom o arhivu je regulirano da se izvjesni arhivi otvaraju nakon 30-50 godina, kada ne ugrožavaju državne interese. Ipak, dijelovi različitih dosjea su "curili" kako iz SDB-a tako i iz obimne arhive nekadašnjeg CK SK BiH.

Iz arhive SDB BiH su još prije rata, naprimjer, nestali dosjei Adila Zulfikarpašića (pretpostavlja se da je završio u Beogradu) ili dosje o ubistvu Džemala Bijedića. Tokom rata iz arhive SDB BiH je nestao dosje o katoličkom svećeniku Krunoslavu Draganoviću ili Špijunu pod mantijom, kako je u istoimenoj knjizi nazvan ovaj obavještajac koji je vršljao po Vatikanu (pretpostavlja se da se dosje Draganović danas nalazi u Zagrebu).

Povodom AID-ovog otvaranja dosjea moglo bi se postaviti pitanje o selektivnosti materijala koji je otvoren za javnost budući da obračun s informbirovcima počinje nakon Rezolucije Informbiroa - 1948., znači iste godine kada i suđenje drugoj grupi Mladih muslimana.

Za sada je jedino logično objašnjenje da se otvaranjem dosja "Informbiro" želi pokazati kako su se "u vrijeme jednoumlja" komunisti (kao prethodnica današnjeg SDP-a) obračunavali sa svojim otpadnicima. Ili kako se dosjeom "Cazinska buna", sa mjestom radnje u Krajini, posredno upire prstom na Abdićev DNZ - analizirala je “Slobodna Bosna” prije 17 godina.

Strah od pogleda kroz ključaonicu

- Pred izbore 1990. se o dosjeima pričalo i u bosanskoj javnosti. Tih dana se uredništvo sarajevske Književne revije obraća republičkom sekretaru unutrašnjih poslova Muhamedu Bešiću u vezi sa sudbinom dosjea intelektualaca iz BiH.

“Poštovani druže Bešiću... U razgovoru s predsjednikom Udruženja književnika BiH Avdom Sidranom ustvrdili ste da su dosjei pisaca BiH stavljeni ad acta... U duhu vremena otvaranja, ne kao oni koji imaju ključeve nego kao oni koji strepe od pogleda kroz ključaonicu, predlažemo Vam: predajte Književnoj reviji dosjee bosanskohercegovačkih intelektualaca. Književna revija bi, uz nužnu inicijalnu diskreciju, dotične dosjee objavila, predala sudu javnosti. Vi biste tim potezom, da budemo sasvim otvoreni, dobili još jedan veliki tas na vagi pravičnosti, a mi bismo dobili priliku za uspostavljanje još jednog književnog žanra".

Poruka, je jasna: dosjei mogu biti uništeni tek kada su objavljeni. Kao materijali koji su podložni manipulaciji, oni nisu predmet manipuliranja jedino ako se objavljuju svi - podsjeća “Slobodna Bosna” u tekstu od 5. oktobra 2000. godine.

Kako je nastao “Parergon” Derviša Sušića

- S druge strane, arhiv nekadašnjeg CK SKBiH je očito bio na raspolaganju većini autora koji su pisali o političkoj situaciji u BiH nakon Drugog svjetskog rata. Dr. Šaćir Filandra u „Bošnjačkoj historiji XX vijeka“ koristi magnetofonske zapise sa sjednica CK SKBiH kako bi ilustrirao politička kretanja o kojima piše. Filandra citira učesnike 32. sjednice Predsjedništva CK SKBiH i predsjednika Predsjedništva CK Hamdiju Pozderca, koji je govorio o "muslimanskim intelektualcima".

"Njihovo ekstremističko istupanje, rekao bih, potpuno je identično platformi terorističke organizacije koju naša novija istorija poznaje pod imenom Mladi muslimani", rekao je Pozderac.

Pozderac je mladomuslimanski pokret optužio za antikomunizam, panislamizam, a cilj je "islamizacija Bosne i stvaranje islamske države u Bosni i Hercegovini i s tim ciljem su se bivši mladomuslimani i njihovi sljedbenici povezali putem obavještajnih mreža s društvenim kretanjima u islamskom svijetu”.

"Defanzivni nacionalizam istupa sa idejom čiste Bosne", rekao je na 32. sjednici Predsjedništva CK SKBiH Raif Dizdarević, kako prenosi Filandra. Tvrdi se da je “Parergon” Derviša Sušića, u kojem su "Mladi muslimani" opisani kao klerofašistička organizacija, nastao po instrukcijama CK SKBiH, a na osnovu dosjea iz 1946., 1948. i 1949. koji su ustupljeni Sušiću kako bi napisao ovu knjigu - pisala je SB-a 2000. godine.

- Dijelovi dosjea su "curili" kako iz SDB-a tako i iz arhive nekadašnjeg CK SKBiH <195> Iz arhive SDB BiH su nestali dosjei Adila Zulfikarpašića, dosje o ubistvu Džemala Bijedića, a tokom rata iz arhive SDB BiH je nestao dosje o katoličkom svećeniku Krunoslavu Draganoviću <195> Arhiv nekadašnjeg VK SKBiH je očito bio na raspolaganju većini autora koji su pisali u političkoj situaciji u BiH nakon Drugog svjetskog rata, kao što je bio dostupan Dervišu Sušiću za njegov „Parergon“ - sažetak teksta SB-a od 5. oktobra 2000. 

(Sutra: Prisluškivanje na svjetskom nivou i puštanje komunističkog duha iz boce)