Dionica autoputa od Banje Luke do Prnjavora duga je 35,3 kilometra. Do kraja ljeta bit će otvoren dio od Mahovljanske petlje do Drugovića od 11 kilometara. Radnici su svaki dan na terenu. Valjci rade, pripremaju se stubovi za rasvjetu, „peglaju“ se neravnine, podižu se nasipi...
500 radnika
- Početak ove dionice je u Mahovljanima, a završetak u Prnjavoru. Vjerujem da će to skratiti put od Banje Luke do Prnjavora barem za pola sata. Sama konfiguracija terena je takva da su radovi na dionici od Mahovljana do Drugovića napredovali brže nego na ostalim dijelovima terena - istakao je za „Avaz“ inžinjer za autoputeve u „Autoputevima RS“ Davor Vučković.
On ističe da će ova dionica biti otvorena do kraja ljeta i dodaje da su željeli izbjeći obližnje brdo Tutnjevac, koje je često mjesto saobraćajnih nesreća.
- Većina objekata nalazi se na ovoj dionici, a to su dva ili tri vijadukta, most preko Vrbasa, petlja u Laktašima, koja će se vezati na Srbački put, odmorište poslije mosta. Angažirano je više od 500 radnika, a prisutan je i veliki broj podizvođača. Rasvjeta, zemljani radovi, instalacije - sve su to poslovi koje valja završiti - kaže Vučković.
Na vijaduktu nam se pridružuje i „nadzorni organ“ Željko Babić, koji objašnjava kolika je širina kolovoza, kako se grade mostovi i kakav je materijal koji koriste radnici. Babić s dva pokreta rukom i jednom ''polurečenicom'' vraća vozača kombija koji je želio prijeći preko tek premazanog vijadukta...
- Radim ovo godinama i znam kako treba s ljudima. Vijadukt je namazan emulzijom i on bi to razmazao samo zato da bi skratio sebi put za 30 metara. Neka se okrene i vrati nazad - priča Babić i dodaje da vrućine predstavljaju veliki problem radnicima.
- Rade od šest ujutro do šest popodne. Svako sat imaju pauzu od 15 minuta. Voda je uz njih neprestano. Pivo ne smiju piti, ali ga ponekad popiju. Poneki među njima ne nose obavezne kacige i prsluke, ali tako se brane od vrućina - dodaje Babić.
Izvođač ili nadzornik?
Kreće nadmetanje između Vučkovićeve mladosti i Babićevog iskustva. Izvođač smatra da je bolje biti nadzornik, a nadzorni organ tvrdi da je lakše biti izvođač. Rezultat je, na koncu, neriješen.
- Prvi radovi na izgradnji autoputa su pripremni radovi - osiguranje osovine, iskolčavanje i uklanjanje šiblja i žbunja u širokom pojasu. Najvažnije je osigurati pristup i povezati trasu da izvođači mogu osigurati transport. Posljednji posao je postavljanje signalizacije, ali posao na autoputu nikada ne prestaje jer se „linijski“ projekti neprestano održavaju - kaže Babić.
Bitno je da znaš i hoćeš
Obilazimo most na Vrbasu. Vučković i Babić pričaju o sili vode, njenom pritisku, dubini na kojoj se postavljaju metalne šine, o seizmološkom karakteru tla... Potom govore o obližnjem vijaduktu i rasvjeti koja će ga pratiti.
- Mostovi, kako kaže Andrić, spajaju ljude, a autoputevi ih razdvajaju. Autoput razdvaja selo, zaselak, naselje. Vijadukti i nadvožnjaci ih povezuju. Takva je, brate, građevina. Nema pravila i sve može. Bitno je da znaš i da hoćeš. Ako hoćeš, onda ćeš i znati - ističe Babić i odlazi prema grupi radnika da provjeri kvalitet materijala.
