Sutra se navršava 18 godina od atentata na nekadašnjeg federalnog doministra policije Joze Leutara. On je umro 28. marta 1999. godine usljed teških povreda zadobivenih 16. marta 1999. u Sarajevu kada je u Alipašinoj ulici, oko 7.45 sati ujutro, eksplodirala eksplozivna naprava u Golfu A3, registracijskih oznaka 345-E-390, vlasništvo MUP-a FBiH. U vozilu su se nalazili zamjenik ministra unutrašnjih poslova FBiH Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i službenik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo.
Osuđeni nevini
“SB je istražila sve”; “Ubistvo Joze Leutara”; “Režija AID-a”; “Leutara je ubio vrh SDA preko svojih ljudi u AID-u, FMUP-u i pravosuđu!!!” Ovo su bili naslovi teksta koji su u “Slobodnoj Bosni” (SB) broj 419. od 25. novembra 2004. godine objavili urednici tog, prošle godine ugašenog sedmičnika Suzana Mijatović i Senad Avdić, nekadašnji najveći kritičar, a današnji zaštitnik lika i djela bivšeg direktora ozloglašene tajne službe (AID) Kemala Ademovića, aktuelnog poslanika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, a posebno njegovog političkog lidera Bakira Izetbegovića.
Kako je o svemu pisao godinama prije podsjećamo u nastavcima našeg feljtona o političkim ubistvima donoseći najzanimljivije dijelove Avdićeve “senzacije” od 25. novembra 2004. godine:
- Ukoliko se, dakle, istraga o atentatu na bivšeg federalnog doministra policije ikada pomjeri s mrtve tačke, sasvim je izvjesno kako, u tom slučaju, neće biti moguće izbjeći odgovornost kreatora prve optužnice i, što je najvažnije, razloge zbog kojih su za taj zločin trebali biti osuđeni nevini ljudi!
Podsjetimo, na temelju policijsko-obavještajne i političke konstrukcije koju je u svom iskazu samo “potvrdio” ključni zaštićeni svjedok Merim Galijatović, a u formu optužnice preinačio tadašnji glavni kantonalni tužitelj u Sarajevu Mustafa Bisić, za ubojstvo Joze Leutara optuženi su Ivan Andabak, Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić Colo, Željko Ćosić, Jedinko Bajkuša i Mario Miličević Baja.
Budući da za trajanja tog maratonskog sudskog procesa (od jula 2001. do novembra 2002.), osim iskaza zaštićenog svjedoka, Tužiteljstvo nije ponudilo nijedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepili teške optužbe protiv šestorice Hrvata kojima su prijetile višegodišnje zatvorske kazne, članovi tročlanog Sudskog vijeća, pod predsjedavanjem suca Salema Mise, jednoglasno su donijeli oslobađajuću presudu.
Odluka Kantonalnog suda u Sarajevu potvrđena je polovicom februara ove godine na Vrhovnom sudu Federacije BiH, dok se zaštićeni svjedok Merim Galijatović vratio u zenički zatvor, na odsluženje trogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog silovanja.
Galijatović je, u međuvremenu, sudskim putem zatražio da mu se u izdržavanje zatvorske kazne uračuna period koji je proveo u četvorogodišnjoj izolaciji (kao zaštićeni svjedok), te isplatu ostatka obećane nagrade. Uz 240.000 KM, koliko mu je do sada plaćeno “za usluge” zaštićenog svjedoka, u tužbi koju je pokrenuo na Općinskom sudu u Sarajevu Galijatović traži dodatnih 260 tisuća maraka, koliko je prema odluci Vlade Federacije, u aprilu 2001., s računa Ministarstva financija uplaćeno na poseban račun u Raiffeisen banci.
Naknada štete
Pored Merima Galijatovića, parnični postupak na Općinskom sudu u Sarajevu pokrenuli su i lažno optuženi Hrvati koji traže naknadu štete po raznim osnovama i u različitim iznosima. Dodajmo tome i kako je Kantonalni sud u Sarajevu u maju ove godine donio rješenje prema kojem se šestorici optuženih Hrvata moraju nadoknaditi svi troškovi kaznenog postupka, odnosno, isplatiti oko 300.000 KM?! Ova sredstva još uvijek nisu plaćena, jer u sarajevskom Kantonalnom sudu i Vladi Kantona tvrde kako nemaju toliko novca.
Činjenica da su troškovi montiranog sudskog procesa protiv optuženih za mučku likvidaciju doministra Joze Leutara dostigli gotovo pet milijuna KM (ne računajući njihove odštetne zahtjeve), a da ubojice nikada nisu pronađene, nije, međutim, bila dovoljan razlog da se preispita uloga onih po čijem je nalogu ta policijsko-pravosudna farsa i organizirana.
Odnosi se to, prije svih, na bivšeg federalnog ministra policije Mehmeda Žilića, tadašnjeg direktora AID-a Kemu Ademovića, načelnika krim-policije u Federalnom MUP-u Faika Lušiju, nekadašnjeg predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu koji istu dužnost trenutačno obavlja na Vrhovnom sudu Federacije Amira Jaganjca i ranijeg glavnog sarajevskog kantonalnog tužitelja Mustafu Bisića.
Ovom popisu svakako treba dodati i Bisićevog prvog zamjenika Dragana Stupara koji je u sudskom postupku protiv optuženih za atentat na Leutara zastupao optužnicu, njegovog kolegu, istražnog suca Vladimira Špoljarića, te tadašnjeg glavnog federalnog tužitelja Sulju Babića koji je Merima Galijatovića “izbavio” iz zeničkog zatvora u vrijeme kada je monterima tog sudskog procesa trebao svjedok spreman da podrži njihovu verziju događaja - piše u “Slobodnoj Bosni” broj 419. od 25. novembra 2004. godine.
(U sutrašnjem nastavku donosimo navode SB-a o tome zašto je vrh SDA tražio da se u Federalni MUP vrati Faik Lušija, za kojeg taj list tvrdi da je bio “ključni konstruktor propale sudske farse protiv šestorice Hrvata”; Podsjetit ćemo i na ranija pisanja “Dana” i SB-a o rahmetli Ramizu Delaliću Ćeli, ubijenom 27. juna 2007. godine, koja bi mogla pomoći u istrazi motiva njegove likvidacije)
SB 2004. godine: Odluku o likvidaciji Leutara donio najviši bošnjački državni i politički vrh; Motiv su bile dvije istrage koje je vodio Leutar
“Slobodna Bosna” je 16. decembra 2004. godine objavila i sljedeće:
- “Slobodna Bosna” je prije mjesec otkrila do sada nepoznate detalje o ubistvu bivšeg doministra policije Joze Leutara. Prema pouzdanim informacijama, odluku o likvidaciji Leutara donio je najviši bošnjački državni i politički vrh iz tog vremena. Motiv su bile dvije istrage koje je tih mjeseci vodio Leutar: prvu oko ubistava i atentata na povratnike Hrvate u centralnoj Bosni i drugu oko sudbine više od 60 miliona maraka koje su nestale iz nekadašnje Narodne banke BiH; u obje afere bio je direktno uključen bošnjački vrh okupljen oko Alije Izetbegovića.
Sutra se navršava 18 godina od atentata na nekadašnjeg federalnog doministra policije Joze Leutara. On je umro 28. marta 1999. godine usljed teških povreda zadobivenih 16. marta 1999. u Sarajevu kada je u Alipašinoj ulici, oko 7.45 sati ujutro, eksplodirala eksplozivna naprava u Golfu A3, registracijskih oznaka 345-E-390, vlasništvo MUP-a FBiH. U vozilu su se nalazili zamjenik ministra unutrašnjih poslova FBiH Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i službenik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo. Osuđeni nevini “SB je istražila sve”; “Ubistvo Joze Leutara”; “Režija AID-a”; “Leutara je ubio vrh SDA preko svojih ljudi u AID-u, FMUP-u i pravosuđu!!!” Ovo su bili naslovi teksta koji su u “Slobodnoj Bosni” (SB) broj 419. od 25. novembra 2004. godine objavili urednici tog, prošle godine ugašenog sedmičnika Suzana Mijatović i Senad Avdić, nekadašnji najveći kritičar, a današnji zaštitnik lika i djela bivšeg direktora ozloglašene tajne službe (AID) Kemala Ademovića, aktuelnog poslanika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, a posebno njegovog političkog lidera Bakira Izetbegovića. Kako je o svemu pisao godinama prije podsjećamo u nastavcima našeg feljtona o političkim ubistvima donoseći najzanimljivije dijelove Avdićeve “senzacije” od 25. novembra 2004. godine: - Ukoliko se, dakle, istraga o atentatu na bivšeg federalnog doministra policije ikada pomjeri s mrtve tačke, sasvim je izvjesno kako, u tom slučaju, neće biti moguće izbjeći odgovornost kreatora prve optužnice i, što je najvažnije, razloge zbog kojih su za taj zločin trebali biti osuđeni nevini ljudi! Podsjetimo, na temelju policijsko-obavještajne i političke konstrukcije koju je u svom iskazu samo “potvrdio” ključni zaštićeni svjedok Merim Galijatović, a u formu optužnice preinačio tadašnji glavni kantonalni tužitelj u Sarajevu Mustafa Bisić, za ubojstvo Joze Leutara optuženi su Ivan Andabak, Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić Colo, Željko Ćosić, Jedinko Bajkuša i Mario Miličević Baja. Budući da za trajanja tog maratonskog sudskog procesa (od jula 2001. do novembra 2002.), osim iskaza zaštićenog svjedoka, Tužiteljstvo nije ponudilo nijedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepili teške optužbe protiv šestorice Hrvata kojima su prijetile višegodišnje zatvorske kazne, članovi tročlanog Sudskog vijeća, pod predsjedavanjem suca Salema Mise, jednoglasno su donijeli oslobađajuću presudu. Odluka Kantonalnog suda u Sarajevu potvrđena je polovicom februara ove godine na Vrhovnom sudu Federacije BiH, dok se zaštićeni svjedok Merim Galijatović vratio u zenički zatvor, na odsluženje trogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog silovanja. Galijatović je, u međuvremenu, sudskim putem zatražio da mu se u izdržavanje zatvorske kazne uračuna period koji je proveo u četvorogodišnjoj izolaciji (kao zaštićeni svjedok), te isplatu ostatka obećane nagrade. Uz 240.000 KM, koliko mu je do sada plaćeno “za usluge” zaštićenog svjedoka, u tužbi koju je pokrenuo na Općinskom sudu u Sarajevu Galijatović traži dodatnih 260 tisuća maraka, koliko je prema odluci Vlade Federacije, u aprilu 2001., s računa Ministarstva financija uplaćeno na poseban račun u Raiffeisen banci. Naknada štete Pored Merima Galijatovića, parnični postupak na Općinskom sudu u Sarajevu pokrenuli su i lažno optuženi Hrvati koji traže naknadu štete po raznim osnovama i u različitim iznosima. Dodajmo tome i kako je Kantonalni sud u Sarajevu u maju ove godine donio rješenje prema kojem se šestorici optuženih Hrvata moraju nadoknaditi svi troškovi kaznenog postupka, odnosno, isplatiti oko 300.000 KM?! Ova sredstva još uvijek nisu plaćena, jer u sarajevskom Kantonalnom sudu i Vladi Kantona tvrde kako nemaju toliko novca. Činjenica da su troškovi montiranog sudskog procesa protiv optuženih za mučku likvidaciju doministra Joze Leutara dostigli gotovo pet milijuna KM (ne računajući njihove odštetne zahtjeve), a da ubojice nikada nisu pronađene, nije, međutim, bila dovoljan razlog da se preispita uloga onih po čijem je nalogu ta policijsko-pravosudna farsa i organizirana. Odnosi se to, prije svih, na bivšeg federalnog ministra policije Mehmeda Žilića, tadašnjeg direktora AID-a Kemu Ademovića, načelnika krim-policije u Federalnom MUP-u Faika Lušiju, nekadašnjeg predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu koji istu dužnost trenutačno obavlja na Vrhovnom sudu Federacije Amira Jaganjca i ranijeg glavnog sarajevskog kantonalnog tužitelja Mustafu Bisića. Ovom popisu svakako treba dodati i Bisićevog prvog zamjenika Dragana Stupara koji je u sudskom postupku protiv optuženih za atentat na Leutara zastupao optužnicu, njegovog kolegu, istražnog suca Vladimira Špoljarića, te tadašnjeg glavnog federalnog tužitelja Sulju Babića koji je Merima Galijatovića “izbavio” iz zeničkog zatvora u vrijeme kada je monterima tog sudskog procesa trebao svjedok spreman da podrži njihovu verziju događaja - piše u “Slobodnoj Bosni” broj 419. od 25. novembra 2004. godine. (U sutrašnjem nastavku donosimo navode SB-a o tome zašto je vrh SDA tražio da se u Federalni MUP vrati Faik Lušija, za kojeg taj list tvrdi da je bio “ključni konstruktor propale sudske farse protiv šestorice Hrvata”; Podsjetit ćemo i na ranija pisanja “Dana” i SB-a o rahmetli Ramizu Delaliću Ćeli, ubijenom 27. juna 2007. godine, koja bi mogla pomoći u istrazi motiva njegove likvidacije) SB 2004. godine: Odluku o likvidaciji Leutara donio najviši bošnjački državni i politički vrh; Motiv su bile dvije istrage koje je vodio Leutar “Slobodna Bosna” je 16. decembra 2004. godine objavila i sljedeće: - “Slobodna Bosna” je prije mjesec otkrila do sada nepoznate detalje o ubistvu bivšeg doministra policije Joze Leutara. Prema pouzdanim informacijama, odluku o likvidaciji Leutara donio je najviši bošnjački državni i politički vrh iz tog vremena. Motiv su bile dvije istrage koje je tih mjeseci vodio Leutar: prvu oko ubistava i atentata na povratnike Hrvate u centralnoj Bosni i drugu oko sudbine više od 60 miliona maraka koje su nestale iz nekadašnje Narodne banke BiH; u obje afere bio je direktno uključen bošnjački vrh okupljen oko Alije Izetbegovića.
