Hifzi Abdurezak Bjelevac, bošnjački književnik, publicist i prevoditelj, rođeni Mostarac, umro je u tišini prije tačno 45 godina, na današnji dan 1972. godine.
Bjelevac je bio najčitaniji bošnjački pisac između dva svjetska rata.
Školovao se u Istanbulu, a sarađivao u mnogim jugoslavenskim listovima. Uređivao sarajevski Novi vijek (1920) i Behar (1921). Od 1941. djelovao u Zagrebu. Štaviše, Bjelevac je neko vrijeme bio i ataše za kulturu i štampu u Ankari.
Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana. Prema Hrvatskoj enciklopediji, likovi su mu nerijetko skloni mistici i romantičarskomu zanosu. Svjedočio je o napuštanju naslijeđenih običaja i sukobu istočnog i zapadnog pogleda na svijet. Prevodio s turskog i francuskog jezika.
Na pitanje zašto je zapostavljen, jer mu djela nisu objavljivana preko 30 godina, odgovor se može naći u razmišljanjima rahmetli Alije Isakovića nakon razgovora u stanu Bjelevca u Zagrebu daleke 1969. godine: "To može biti stvar slabog poznavanja ili loših namjera"
Književna djela Hifzi Abdurezaka Bjelevca : Sličice i profili (1911), Pod drugim suncem (1914), Minka (1917), Rene Logotetides (1920), Na kraju (1921), Aprilske kiše (1921), Ana Zolotti (1927), Melika (1927), Zidanje srećnog doma (1934), Muhamed (1942), Carica Azher (1944) i dr.
