NOGOMET

Grbavica fabrika fudbalskih asova

Igrači ponikli u Željezničaru igraju širom Evrope

Z. ŠARIĆ

22.2.2017

Da je naša država i kompletno ovo podneblje prebogato sportskim talentima, znaju već svi na planeti, jer skoro da ne postoji ozbiljniji klub u bilo kojem sportu a da u njemu ne igra neko sa prostora bivše Jugoslavije.

Prva zvijezda

Ratom shrvana Bosna i Hercegovina sigurno bi odgojila i mnogo više sportista da su bar imali osnovne uvjete za rad. Koliko se samo talentiranih dječaka i djevojčica zbog neimaštine prestalo baviti sportom.

Fudbal, kao najmasovniji, privlači najviše pažnje, a skeniranjem evropske fudbalske mape pronašli smo podatke da je u Evropi uvjerljivo najviše igrača koji su ponikli u Željezničaru.

Čitav jedan, veoma dobar sastav može se sastaviti od dječaka iz škole fudbala s Grbavice, koji je jači od onoga iz svih ostalih klubova zajedno.

Edin Džeko je, naravno, prva zvijezda, s Grbavice je otišao kada je imao 19 godina, preko čeških Teplica, njemačkog Volfsburga i engleskog Mančester sitija stigao je do Italije, do Rome, gdje danas trese mreže i među najboljim je strijelcima Evrope.

Iako narednog mjeseca puni 31 godinu, Džeko trenutno na tržištu vrijedi 15 miliona eura, a iza njega je napadački tandem koji je zajedno igrao u mladim kategorijama "Plavih" - Riad Bajić (5 miliona eura) i Armin Hodžić (4 miliona eura).

Na Grbavici ipak nisu kapitalizirali svoje talente onako kako su mogli, Džeko je otišao za samo 80.000 eura, ali im je, srećom po "Plave", pravilo solidarnosti donijelo milione u njegovim transferima.

Ervin Zukanović doslovno je otpisan i nikada nije ni dobio šansu na Grbavici, Amer Gojak otišao je prije nego što je zaigrao za prvi tim.

Najviše novca za obeštećenje donijeli su fudbaleri koji su otišli u Tursku Riad Bajić i Amir Hadžiahmetović (Konjaspor, svaki po 500.000 eura) i Ibrahim Šehić (Mersin, 400.000 eura).

screenshot-4

Novac iz Turske

Prvi tim "Plavih" izgledao bi ovako: Ibrahim Šehić (Garabag, Azerbejdžan), Edin Cocalić (Mehelen, Belgija), Ervin Zukanović (Atalanta, Italija), Haris Hajradinović (Haugeslund, Norveška), Amir Hadžiahmetović (Konjaspor, Turska), Nermin Zolotić (Rozelare, Belgija), Amer Gojak (Dinamo, Hrvatska), Semir Štilić (Visla, Poljska), Riad Bajić (Konjaspor, Turska), Armin Hodžić (Dinamo, Hrvatska, Edin Džeko (Roma, Italija).

Postoji još nekoliko igrača, poput Armina Ćerimagića u poljskim Katovicama, Kerima Memije u danskom Vejleu, Eldara Hasanovića u izraelskom Makabi Šaramu.

Ne treba previše pameti da se shvati kako je ulaganje u omladinsku školu jedini pravi put za svaki klub u BiH, kupovanje prosječnih igrača iz regiona samo nakratko može donijeti rezultat, ali izbacivanje samo jednog igrača godišnje na evropsku scenu može doslovno održavati klub.

Bešlija, Hasagić, Višća...

Da je Željezničar i dobra lansirna rampa za Evropu pokazuju i primjeri fudbalera koji nisu ponikli na Grbavici, ali koji su zahvaljujući igrama za „Plave“ uspjeli ostvariti inozemne transfere. Od njih, spomenimo nekadašnjeg reprezentativnog golmana Kenana Hasagića, koji je iz Željezničara otišao u Istanbul, još jednog „Zmaja“ Mirsada Bešliju, koji se prodao u belgijski Genk, te najsvježiji primjer, Edina Višću, koji je s Grbavice preselio u Bašakšehir i tamo se afirmirao kao fudbaler čija se vrijednost procjenjuje na čak 8,5 miliona eura.

Šampionska generacija 1972. iz vlastite škole

Da se treba uzdati u svoje snage i sopstvenu omladinsku školu potvrđuje primjer iz 70-tih gdina prošlog stoljeća. Gotovo svi članovi šampionske generacije Željezničara, koja je 1972. osvojila naslov prvaka Jugoslavije, ponikli su na Grbavici – Josip Bukal, Slobodan Janjuš, Edin Sprečo, Branislav Jelušić, Miloš Radović... Ako tome dodamo još i Mišu Smajlovića, Ivicu Osima, Mehmeda Baždarevića..., poenta je više nego jasna.