BIH

Stavovi: Bosna i Hercegovina treba i mora da traži reviziju presude protiv Srbije

ZA ILI PROTIV REVIZIJE - Odgovor bez pitanja

Autor:Satko Mujagić

19.2.2017

Samo činjenica da je Ratko Mladić bio na platnom spisku vojnih snaga Srbije i to do 2001. godine je dokaz direktne umiješanosti Srbije u genocid u Srebrenici. Na platnom spisku je bio i Radmilo Zeljaja, čovjek odgovoran za genocid u Kozarcu, danas slobodan gradjanin Srbije. I bilo je preko 1000 oficira vrs koja je zvanično osnovana 12. maja 1992., ali do kraja rata sastavni dio vojske Jugoslavije. Tako da, sve zločine koje je ta vojska počinila, počinila je i u ime Srbije. Agresija na Bosnu i Hercegovinu dokazana je u prvoj presudi Tribunala u slučaju Duško Tadić. 

Novi dokazi

To, da li ima dovoljno novih dokaza ili nema, kao i to da li je Sakib Softić opunomoćen da pokrene proces nije na meni da sudim. Ali, nije ni na Dačiću koji je bio dio te Miloševićeve klike. Osim toga, on i Vučić predstavljaju onu optuženu stranu, nisu neutralni ni zbog vlastite uloge, tako da bi bilo suludo očekivati da im je super drago da ih se poziva na odgovornost. Što se tiče Dodika i ekipe iz RS, stvar je još gora.

Bez te dokazane agresije, dokazanog zločinačkog poduhvata i genocida, ne bi bilo ni RS. Tako da, ako bi se ispostavilo da Srbija nije samo kriva za sprečavanje genocida u Srebrenici, što je već utvrdjeno, onda bi RS narodski rečeno bila samo jedno u krvi nastalo kopile. Dosad samo priznata kao entitet iznudjenim potpisom u Dejtonu. Od momenta kad se utvrdi prava odgovornost Srbije i nelegitiman produkt agresije, genocida i zločina protiv čovječnosti. Kako god okreneš, suludo bi bilo očekivati da se takvi slažu s preispitivanjem vlastitog postojanja.

Revizija nije napisana preko noći, o njoj se razmišljalo godinama, dokazi su prikupljeni, odluka je donešena. I bilo bi glupo i nedopustivo iz bilo kojih političkih razloga ili straha od odbijanja zahtjeva odustati od procedure. Šta to još Bosna i Hercegovina može izgubiti, a da već nije? Ovaj zahtjev možda dovede do rata, kako reče Ivanić, ali nije li Karadžić pričao isto i izdvojio 'srpske teritorije' prije nego je Bosna izglasala nezavisnost kad Juge već davno nije bilo. Ne prijeti li Dodik već godinama otcjepljenjem i provodi referendum koji samo koštao novce koje RS odavno nema i probni balon za onaj sljedeći? Ako do rata dodje, doći će zato što ga sadašnja politička elita želi, a ne zbog revizije. Revizija presude je moralna i ljudska obaveza i prema žrtvama, i mrtvim i živim, i prema svim gradjanima Bosne i Hercegovine. I prema onima koji joj se protive jer misle da ide na štetu Srbiji, a time i njihovu. Agresija na Bosnu i Hercegovinu nije samo uništila živote po današnjoj Federaciji, ne samo bošnjačke, hrvatske i ostale. Uništila je i srpske.

Pravi krivac

Srbi su, pripadnici MUP RS i VRS, masovno ginuli u agresorskom ratu. Srbi su nestali s područja gdje su stoljećima živjeli. Iako često optužuju Aliju, pravi krivac stolovao je u Beogradu. I umro u zatvoru u Hagu. Revizija je potrebna i zato da se o devedestim opet priča. Zato što Srbija vodi skoro istu politiku kao i za Miloševića. Potrebna je i zato da se zna da ona kukavička, sramna politika istrebljenja Bošnjaka i Hrvata nije za rehabilitaciju, kao što se masovno rehabilituju Draža, Nedić i ostali srpski fašisti, nego za osudu.

A, svi dušebrižnici koji iz najboljih namjera palamude kako presuda nema šanse, neka skontaju da revizija nije napisana preko noći, da se o rizicima odavno razmišlja i ako već ne znaju ili ne žele pomoći, nek' zavežu brnjicu i rade ono što bolje znaju da rade i za šta su plaćeni. Nije ni Gradačac devedesetih imao šanse, ni Sarajevo, ni Goražde ni Bihać...pa su opstali. Nije imao ni Kozarac ni Žepa ni Srebrenica, pa su 'oslobodjeni' od strane VRS. Da su svi te 1992. mislili o šansama, Bosne davno ne bi bilo. Izgubiti ne možemo ništa, možda ne možemo puno ni dobiti. Ali, bar znamo da smo se borili za pravdu i istinu. Tako da, i prije nego što iko postavi pitanje, treba li? Kažem treba!

(Autor je magistar prava i bivši logoraš zloglasnih logora Omarska i Manjača)