Ima jedna baš prljava mrlja u sagi o porodičnom uspjehu novog američkog predsjednika. Tiče se njegovog djeda – njemačkog imigranta Fridriha Trampa (Friedrich Trump). On je prvi zgrnuo novce u doba “zlatne groznice” na zapadnoj obali Kanade, u gradiću Benet u Britanskoj Kolumbiji.

No, ovaj ambiciozni Nijemac nije se na kraju Prvog svjetskog rata, 1918. godine, obogatio kopanjem ili ispiranjem zlatnih zrnaca iz američkih rijeka, već tako što je kopačima prodavao hranu i piće.

U hotelu “Arctic”, koji je kao baraku podigao na kraju kaljavog sokaka, Fridrih je umornim tragaocima servirao hamburgere od mesa konja, koji su masovno krepavali pod preteškim bisagama pohlepnih ljudi. Što bi rekao Balašević, “žao mi konja”!

Opća mobilizacija

Pitaju se zato ovdašnji mediji šta to Fridrihov unuk Donald opet pokušava prodati onim još neotriježnjenim Amerikancima. Dok, predsjednik Tramp najavljuje nove pučke mitinge, baš nalik na Miloševićevu “jogurt revoluciju”, bivši američki dopisnici s Balkana već ga i uspoređuju sa Slobom, uz napomenu da Amerika nije bivša Jugoslavija.

Važno je to upozorenje! Jer, u svojoj knjizi “Crna ovca i sivi soko”, obaveznom štivu za američke političare, koji su pokušavali razumjeti Balkan, Rebeka Vest (Rebecca West) piše: “Trebalo je da dođem u Jugoslaviju da bih shvatila šta znači historija - kroz krv i meso”.

“Wall Street Journal” piše da američki špijuni skrivaju obavještajne podatke od Trampa

Nagađa se i šta sadrži Trampova “ruska veza” i hoće li se i kada aktivirati Putinova ucjena na račun ovog američkog predsjednika, spominju se i neki, navodno, tajni snimci iz moskovskih hotela?

S njima ili bez njih, jasno je da ćemo s ovim šefom Bijele kuće imati problema.

U Americi je zato u toku građanska mobilizacija, neviđena od doba milionskih prosvjeda protiv vijetnamskog rata iz 70-ih godina prošlog stoljeća.

Aktivirali se i državni službenici, pa sada iz Bijele kuće, čije se poslovanje opisuje kao totalni “haos”, kao nikad prije - cure tajne informacije. Da nije toga, javnosti bi se servirale mnoge laži.

“Wall Street Journal”, konzervativni dnevnik blizak republikancima, piše da američki špijuni skrivaju obavještajne podatke od Trampa, jer se plaše da ih ne kompromitira s Rusima u mogućoj šemi.

Dva giganta

Ako su nas Klintonovi i Obama građanski uspavali, jer su se kitili amblemom progresa na svom reveru, Tramp nam ne da oka sklopiti. A to je dobro!

Jer, njegova skupina “pobjesnjelih križara”, kako ljude oko Stiva Benona (Steve Bannon), glavnog Trampovog ideologa, naziva Hamid Debaši (Dabashi), znani američki autor iranskog porijekla, uveliko traga za svojom - američkom “paljevinom Rajhstaga”.

Kao da se traže dežurni krivci, koji bi se mogli prozvati za neki, ne daj Bože, teroristički čin, toliko odvratan da bi opravdano izazvao masovno zgražavanje. A onda, ko zna?

Nije se odmah znalo kad su nacisti 27. februara 1933. godine zapalili zgradu njemačkog parlamenta Rajhstag u Berlinu. Nakon toga su optuženi Jevreji. Hitler je potom dokinuo građanske slobode i inaugurirao fašističku vlast, u kojoj je, nažalost, učestvovalo mnogo Nijemaca.

Sve one nekompetentne, pa i samog Trampa, od prijetećeg potonuća možda bi spasila jedna takva grozna “paljevina”, sugerira Dabaši. Strašno je i jezivo prevaliti preko usta ko bi mogli biti izvođači tako strašnih i ničim opravdanih radnji, koje siju teror i strah.

Nasreću, podigli su se američki mediji, ali ponajviše dva giganta, “New York Times” i “Washington Post”, i opet uveliko raskrinkavaju laži. Njima smo, koliko jučer, spočitavali da su izgubili bitku s političarima, koji rabe lažne vijesti preko Twittera i Facebooka i da više “nikad” neće odlučivati oko američkih predsjednika.

U najboljoj tradiciji “Watergatea”, kada su 1974. novinari natjerali predsjednika Niksona (Richard Nixon) da uruči ostavku, „Times“ i „Post“ onomad su udruženim snagama bukvalno otjerali Trampovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, generala Flina (Michael Flynn), jer je šurovao s Rusima. A potom lagao da nije.

“Nisam ja razočaran što ste me lagali, već što od sada neću moći ništa da vam vjerujem”, rekao je jedan drugi Fridrih, Niče (Nietszsche), a ne onaj s početka ove priče.