Nedopustivo je da se o tako važnoj stvari, kao što je revizija presude za genocid, odlučuje na ovakav način i u tako kratkom roku, smatra prof. dr. Avdo Sofradžija, bivši predsjednik Fondacije "Pravda za BiH".
Tužba BiH protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu svojevremeno je finansirana isključivo sredstvima patriota i prijatelja ove zemlje, jer ona ni tada nisu mogla biti planirana u državnom budžetu.
Novac su prikupile Vlade FBiH, pojedini kantoni i općine, ali i bh. dijaspora u Americi, Zapadnoj Evropi i Australiji. Upravo zbog značaja ovog procesa, ali i očekivanja i podrške građana BiH, Sofradžija ističe kako se procesu trebalo pristupiti ozbiljnije.
- Bojim se da je, nekoliko dana do isteka roka, sve to pomalo besmisleno. Mene čudi kome je to i naumpalo, jer niko se time ozbiljno nije ni bavio osim rahmetli Sulejmana Tihića. Sadašnji bošnjački vlastodršci mislim da i ne komuniciraju s ljudima koji mogu biti od koristi. Rahmetli Alija Izetbegović je i u toku rata, povodom svakog značajnijeg događaja, imao običaj da se konsultuje s ljudima iz Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI). Je li postupio po našim sugestijama nije ni bitno, bitno je da je želio da čuje ljude koje je uvažavao. A ovi ne! Sa žalošću mogu konstatirati da mi za 10 godina nismo uradili ništa. Ne znam koliko je uradio naš agent, ali mislim da je prevelik teret bačen na jedna leđa. Pomalo je i smiješno čuti člana Predsjedništva kako kaže da od jednog pravnika ovisi nešto što je najznačajnija državna stvar – kaže Sofradžija.
Fondacija iz koje se povukao prije desetak godina nije ugašena. Zahvaljujući njoj sredstva za troškove procesa nikada nisu bila problem, a na računu je, po donošenju presude, ostalo više od milion maraka.
- Ta su sredstva trebala poslužiti upravo za neke nove troškove i istraživanja u vezi novih dokaza šta je režim Srbije i Jugoslavije uradio u BiH. Svaki pošteni patriota, Bosanac, ne može ostati ravnodušan zato što nisu preduzete radnje koje su bile nužne da bi se ovaj proces pokrenuo. Obaveza je bila da se iskoristi ta mogućnost, pogotovo što su svi misleći ljudi imali stav da presuda nije bila pravična. Da se to nekom drugom desilo čitav tim eksperata, pravnika, bi pet godina radilo na prikupljanju novih dokaza. Tužno je sada gledati Sakiba Softića, pogotovo što je on i u prvoj fazi bačen u vatru. Mnogi od naših bajnih pravnika nisu to htjeli, ali on se prihvatio i u granicama svojih mogućnosti pošteno odradio svoj posao – ističe Sofradžija.
