KOŠARKA

Košarkaški radnici za Avaz.ba o Đeliloviću: Đelin prerani odlazak je veliki gubitak za KSBiH

Naša zemlja, a posebno košarka, ostali bez Huseina Đelilovića, velikog sportskog radnika

A. SOKOLOVIĆ

10.2.2017

- S neizmjernom tugom i žaljenjem vas obavještavamo da je prvi generalni sekretar našeg saveza, Husein Đelilović, preminuo danas, u ranim jutarnjim satima. Izgubili smo velikog čovjeka, divnog prijatelja i košarkaškog radnika koji će vječno ostati u našim sjećanjima.

Vijest je koja je danas obišla Bosnu i Hercegovinu i region, ali i ostavila tugu i dubok trag među sportskim, a posebno košarkaškim poznavateljima. 

Nije potrebno naglašavati ko je bio Husein Đelilović. Njegovo ime će vječno ostati zlatnim slovima zapisano u bh. košarci i Đelin odlazak na bolji svijet je veliki gubitak za našu košarku, ali i Bosnu i Hercegovinu.

Kontaktirali smo sportske, posebno košarkaške funkcionere, koji su se za Avaz.ba prisjetili druženja sa Đelilovićem, stvaranja Košarkaškoj saveza Bosne i Hercegovine.... početaka iz skoro do pepela uništene BiH.

Dugogodišnji košarkaški radnik i član Upravnog odbora KSBiH, kao i Komisije za takmičenje FIBA-e, dr. Mirsad Đonlagić, dugo vremena je veliki prijatelj s Đelilovićem. On o bivšem generalnom sekretaru može kazati sve u superlativu...

- Husein Đelilović zaslužuje da mu se oda počast kao čovjeku i sportskom radniku, jer je mnogo uradio na promociji košarke, posebno Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine. Bili smo dobri dugogodšnji prijatelji, sudili smo zajedno utakmice u bivšoj Jugoslaviji. Pamtim da se, recimo, sudi u Splitu, pa se obavezno svrati kod „Teta Olge“ u Pločama na riblje specijalitete, pa onda opet u Jablanicu... – prisjeća se Mirsad Đonlagić druženja sa Đelilovićem.

mirsad-djonlagic-66

Đonlagić: Brojna druženje sa starim i velikim prijateljem Huseinom Đelilovićem

Njih dvojica su blisko sarađivali i u prethodnom košarkaškom sistemu...

- Već 1993. godine naše druženje je intenzivirano kada je Husein izabran za generalnog sekretara, a ja za našeg predstavnik za Evropu i direktora reprezentacija. U to vrijeme bilo je veoma mnogo problema s registracijama igrača, tako da smo se zajedno borili za naše košarkaše. Najznačajniji naši pregovori su bili s ljudima iz Banje Luke i Širokog Brijega koji su bili vezani za rekonstrukciju KSBiH. Naša intenzivna saradnja ja krenula kada sam izabran za prvog predsjednika KSBiH, a Đelilović za generalnog sekretara. Husein je kasnije postao komesar, pa državni instruktor za košarku. Do zadnjih dana života bio je aktivan u KSBiH – priča za Avaz.ba Đonlagić.

Mirsad se prisjetio i jedne od brojnih anegdota koje je imao sa Đelilovićem.  

- Pamtim da smo na poklon dobili kombi u Njemačkoj. Došli se kasno u Sarajevo i kombi smo parkirali kod njega, ispred kuće. Ujutro kada smo se probudili pogledamo kroz prozor nema ni kombija, ali ni naših vrijednih stvari koji su ostali u njemu a koje nismo iznijeli jer je bila noć kada smo stigli iz Berlina. Mislim da je bila 1998. godina, a kombi do danas nije pronađen – kaže Đonlagić, dodajući da je bilo mnogo anegdota kada su prolazilia kroz tunel u opkoljenom Sarajevu.

A jedne anegdote Mirsad se o posebno sjeća, iz vremena druženja sa legendarnim Mizrom Delibašićem...

- Riječ je 1994. godini. Bili smo na pripremama reprezentacije i Đela i ja smo donijeli odluku da odemo u Italiji i da obiđemo Kinđeta, koji je bio u Trstu na liječenju. Taj susret, nas trojice u Trstu, pamtit ću dok sam živ – naglasio je Đonlagić.

Sa Huseinom Đelilovićem veliki dio vremena u životu proveo je i Rade Savić, jedan od najistaknutijih košarkaških funkcionera koje Bosna i Hercegovina ima.

- Iznenadila me vijest o smrti našeg Đele. Znao sam da je imao zdravstvenih problema, ali nisam očekivao njegov ovako brzi odlazak na bolji i pravedniji svijet. Dugo se znamo i pamtit ću njegovu veliku želju za radom. I tada je ispoljavao veliku energiju i imao je priliku, dok je bio košarkaški sudija, da ući od najboljih poput Beloševića i Jakšića, a kasnije od Biseta, Bore Simića, Vlade Kaluže... – priča Savić.

On pamti jednu skecu iz Skenderije, kada je tokom utakmice Đelilović pokazivao znakove nervoze.

- Kada sam mu na poluvremenu dao savjet da se malo smiri, on mi je rekao: „Rade, imam problema, zato loše sudim“. Naravno, to nisu bile katasrofalne greške, pa sam mu dao savjet „da probleme ostavi sa strane, izvan dvorane, i prije nego stane na parket“. U drugom poluvremenu je sjajnu sudio – prisjetio se Savić.

On kaže da je sa Đelilovićem imao novi susret 1998. godine, kada je došlo do pregovora na relaciji Sarajevo – Banja Luka – Široki Brijeg.

- Tada je Husein došao kod mene podsjetio me na taj događaj iz Skenderije i kazao mi „Rade, stari, hoćemo li da ostavimo neke probleme sa strane, a da se mi lijepo dogovorimo“. Završili smo posao na obostrano zadovoljstvo i kasnije zajedno promovirali bh. košarku na najbolji mogući način, a Đelu ću pamtiti da se uvijek našao tamo gdje je trebao i da se uvijek trudio da na najbolji način promovira našu košarku, ali i Košarkaški savez BiH – ddoao je Savić.

I Nikica Petrović, svojevremeno predsjednik Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine o Đeliloviću ima visoko mišljenje. Njih dvojica su se družili još i prije agresije na našu zemlju.

- Đelilović je bio vrsni košarkaški sudac u bivšoj Jugoslaviji. Izborio se za svoj ugled u plejadi velikih arbitara. Kasnije smo se družili kao prvo rukovodstvo novoformiranog Košarkšakog saveza BiH, gdje su bili i Dragan Despotović, Mirsad Đonlagić i ostali. On je na sebi svojevrstan način bio vrijedna osoba, a kada je postao generalni tajnik imali smo korektan odnos – kaže Petrović.

petrovic-nikica-ksbih1

Petrović: Sa Đelom sam se družio i kada je postohjao Košarkaški savez bivše Jugoslavije

On je naglasio da je bh. košarka imala veliku ugled u FIBA-i, upravo zahvaljujući angažmanu Đelilovića.

- Bio je cijenjen kao instruktor FIBA-e, pa je na taj način pomagao da naši suci dobivaju veći broj utakmica da sude. Đelin odlazak je veliki gubitak za našu košarku – smatra Petrović.

I Nikica se poput Đonlagića i Savića prisjetio jedne anegdote iz prijateljstva sa Đelilovićem.

- Bila je 2000. godina. Imali smo jednu vrstu testa u Brčkom, gdje se održavalo Kadetsko prvenstvo za žene. Svi su se pribojavali kako će to izgledati i kako će se sve odvijati u Republici Srpskoj, s obzirom na to da je to bio period stvaranja novog KSBiH. Sve je ispalo super, a te djevojčice iz RS činile su okosnicu naše ženske seniorske selekcije – kazao je Petrović.