Četiri dana nakon što je slučaj navodne robinje iz Tuzle, koju je, “zatočenu” držao jedan bračni par iz Sesveta, izazvao prilično veliko zanimanje javnosti u regiji, ispalo je da je čitav slučaj robovlasništva zapravo bio konstrukcija koju ne podržavaju gotovo nikakvi dokazi, piše "Jutarnji list".
Policija je 12. januara ove godine zbog trgovanja ljudima uhapsila bračni par iz Sesveta Amira H. (44) i Ismetu H. (43), a dan kasnije službeno je otvorena istragu o njima i oboje su tada pritvoreni u Remetincu.
Krajem prošle sedmice, međutim, tužitelji su obavijestili sud da je istraga o bračnom paru obustavljena 17. januara zbog nedostatka dokaza te su zatražili da se protiv njih ukine istražni zatvor, iako su njegovo određivanje sami bili zatražili samo četiri dana prije toga. Oboje osumnjičenih istog je dana pušteno na slobodu.
Zaštićeni svjedok
Kako "Jutarnji" neslužbeno doznaje, ključni je razlog obustavljanja istrage to što je navodna robinja, 21-godišnjakinja, na ispitivanju izjavila da je tokom navodnog ropstva mogla slobodno šetati Zagrebom, kao i činjenica da je cijelo to vrijeme na svojem profilu na Facebooku sasvim slobodno komunicirala s prijateljima, objavljivala selfieje, slala postove o šopingu po Zagrebu i slično.
Istraga protiv bračnog para bila je otvorena zbog sumnje da su od septembra 2016. do 11. januara 2017. prijetnjama, obmanom i zlopotrebom odnosa ovisnosti vrbovali, prevezli i primili 21-godišnjakinju te ju skrivali radi iskorištavanja putem prisilnog rada i služenja te činjenja protupravne radnje. Konkretno, tužitelji su sumnjali da su je Amir H. i Ismeta H. iskoristili da na njeno ime osnuju firmu, preko koje su zatim prali novac, i to tako da bi ga Amir uplaćivao firmi, a djevojka bi ga zatim podizala i vraćala ga njemu.
Direktorica
Također, na tu istu firmu morala je registrirati četiri mobitela koja su zatim podijelili sinovi bračnog para. Firma u kojoj je 21-godišnjakinja bila direktorica doista jest osnovana i registrirana u Resniku, međutim, jako je upitno je li djevojka bila prisiljena sudjelovati u cijelom procesu ili je na sve pristala.
Tužitelji su, pak, tvrdili da se djevojka sredinom decembra prošle godine poželjela vratiti u BiH, no da joj je zatim Amir H. zaprijetio te joj rekao da ne smije razgovarati s policijom, kao i da je poslao jednog čovjeka u BiH da joj ubije dečka, koji je živio u Tuzli. Prema svemu sudeći, upravo bi u tom odnosu 21-godišnjakinje i njenog dečka mogao i ležati ključ čitavog nesporazuma. Naime, policija i tužiteljstvo navodno su za sve doznali od svojih kolega iz bosanskohercegovačke policije, a njima je za slučaj rekao dečko 21-godišnjakinje, tvrdeći da mu se ona javila iz Hrvatske.
No, pitanje je koliko su te informacije bile tačne, odnosno je li 21-godišnjakinja svom dečku govorila istinu ili je tvrdnje o svom statusu u Hrvatskoj malo preuveličala. Premda je 21-godišnjakinja ubrzo u Zagrebu službeno ispitana kao tzv. zaštićeni svjedok, i to videolinkom, tim ispitivanjem, navodno, nije dokazano da je doista bila držana u nekoj vrsti robovskog odnosa. Posebno nakon što su joj predočeni njezini statusi s Facebooka, iz kojih ni iz ničega ne proizlazi da je ona negdje zatočena i da joj se prijeti. Navodno joj bračni par doista jest na neko vrijeme oduzeo pasoš, ali ne kako bi je spriječio da napusti Hrvatsku, nego kako bi je zaštitio od deportacije u BiH.
Drugo djelo
Naime, bojali su se da će se, ako je negdje legitimira policija, otkriti da joj je istekla radna viza te da će je deportirati u BiH. Bračni par je, kako neslužbeno doznajemo, nakon hapšenja tvrdio policiji da je cijela priča izmišljena. Budu li navodi o pranju novca preko firme 21-godišnjakinje potvrđeni, mogla bi, s bračnim parom, završiti pod kaznenim postupkom. U tom bi se slučaju, naravno, radilo o potpuno drugoj vrsti kaznenoga djela, onome iz sfere privrednog kriminala, a ne o trgovanju ljudima.
