BIH

Branko Đurić Đuro: Nisam zvijezda ni u Sarajevu ni bilo gdje

Otvoreno za „Dnevni avaz“

Autor:L. S. R.

20.1.2017

Razgovarala: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ

„Đurologija“ Branka Đurića Đure je definitivno među najtraženijim i najuspješnijim predstavama na ovim prostorima posljednjih 20 godina. Popularni Sarajlija s adresom u Ljubljani poslije velikog uspjeha u Skenderiji u oktobru prošle godine vraća se rodnom gradu i to 28. januara u dvoranu Bosanskog kulturnog centra.

Kako sam kaže, bit će to 16., odnosno 17. put da s „Đurologijom“ izlazi pred publiku u rodnom gradu, jer će „Đurologiju“ zbog ogromnog interesiranja tog dana odigrati u dva termina, 18. i 20 sati. Ulaznice za običajni i prvi zakazani termin u 20 sati planule su u rekordnom roku, a Đuro je još jednom pokazao da je slab na fanove u Sarajevu.

Njegova (anti)stand-up komedija obara rekorde - odigrana je više od 150 puta, gledalo ju je više od 80.000 ljudi u Australiji, Evropi, Americi...

Uoči izvođenja „Đurologije“ u bh. prijestonici sjajni glumac i reditelj te frontmen „Bombaj štampe“ govorio je za „Dnevni avaz“ i u izuzetno otvorenom intervjuu otkrio je do sada nepoznate stvari o sebi, svojim strahovima, privatnom životu, odnosu prema Sarajevu, BiH...

Snimam, igram

Iskreno, nakon tolikog broja izvođenja, ima li kod Vas zasićenja „Đurologijom“?

- Nema. Kako bih se mogao zasititi publike, koja tako divno reaguje na predstavu i koja mi daje takvu volju da igram i dalje „Đurologiju“, svaki put s još većim veseljem.

Je li, možda, vrijeme za novi projekt?

- Ne razmišljam o onome što radim kao o projektima. Snimam, igram u pozorištu, sviram s bendom... I ništa od toga ne vidim kao neki “projekt”, nego kao svoj posao u kojem uživam.

Osim „Đurologije“, po čemu ćete pamtiti 2016. godinu?

- Ne pamtim godine po stvarima koje su moj posao. Pamtim ih po događajima vezanim za moju porodicu, prijatelje, po druženju s ljudima od kojih nešto novo naučim. Prošla godina mi i nije bila baš naklonjena, ali pamtim je po putovanjima i prekrasnom ljetu na Jadranskoj obali.
 
Vi definitivno nepotrebnom činite rečenicu: „Kome je do smijeha u današnje vrijeme“. To Vas sigurno čini sretnim?

- Mene čini sretnim vrijeme provedeno s porodicom i prijateljima. Vjerovatno se ne razlikujem od drugih ljudi po tome što me čini sretnim jer, kao i svi drugi, ja sam sretan kad su oko mene moji najbliži.

Ali, zato ću Vas pitati – kome je danas do rokenrola?

- Nažalost, svjedoci smo procvata katastrofalne pop-folk muzike i čini mi se da je sve manje ljudi koji cijene dobar rokenrol. Zato još više nego prije cijenim publiku koja ide na rok koncerte i sluša kvalitetnu, naprednu muziku, a ne sr... kojima nas bombarduju sa svih strana.

Kakav je danas Vaš odnos prema Sarajevu i BiH?

- Isti kao i uvijek. To je moj grad, to je moja zemlja. I kad bih htio, ne mogu to promijeniti. Tu sam rođen, tu sam odrastao i tu se uvijek rado vraćam, bez obzira šta me sve novo zatekne kada dođem.

Dobri uvjeti

Šta je Vaš najveći strah?

- Strah me je samog sebe, kako ću reagovati u nekoj situaciji. Nepredvidiv sam i često sam sebe iznenadim nekom glupom reakcijom. Strah me kad nemam kontrolu nad situacijom, zato se, recimo, ne vozim liftom.

Kako iz perspektive oca troje djece gledate na sve ono što nam donosi današnji svijet?

- Kao i svi drugi roditelji, brine me da djeca budu sigurna i zadovoljna. Da se dobro obrazuju i da rade ono što će ih činiti sretnim. Današnji svijet je okrutniji nego onaj u kom sam ja odrastao, ali isto tako nudi više mogućnosti. Trudim se da kao otac omogućim svojoj djeci dobre uslove za njihov izbor.

Otkrijte nam Vaš najveći životni promašaj?

- Ne mogu reći da nisam imao promašaja, ali vjerujte mi da ne vodim statistiku uspjeha i promašaja u životu. Još sam dovoljno aktivan da nemam vremena da gledam nazad i “svodim račune”.

Radim posao za koji sam se školovao

Uz Vaše ime definitivno treba pisati zvijezda. Ipak, recite mi iz vlastitog iskustva – je li tačno da se svugdje može biti zvijezda, ali ne u Sarajevu?

- Ja nisam nikakva zvijezda, ni u Sarajevu niti bilo gdje. Ja radim svoj posao za koji sam se školovao i u kojem beskrajno uživam. A to da me ljudi poznaju, i žele da se slikaju sa mnom, gledam kao neku nuspojavu moje profesije. Ne bavim se ja ovim poslom da bih bio zvijezda, nego zato što volim to da radim. Osim toga, danas je takva poplava raznih zvijezda, kojima kao da je posao da budu zvijezde, a niko više i ne zna čime su zaslužili taj “status”.

Siromašan i bogat

Jeste li materijalista?

- Ne vežem se za bilo šta što je materijalno. U životu sam bio (nekoliko puta) i siromašan i bogat i zato vrlo dobro znam da je to potpuno nevažno. Lijepo je živjeti u raskošnoj kući, ali se i u šatoru dobro spava.