Dok mnogi učenici širom Bosne i Hercegovine zimuju u skijaškim centrima i uživaju u udobnim hotelskim smještajima, četiri kćerke Sabine (52) i Emina Bektića (72) iz Jasenove, petnaestak kilometara od Srebrenice, provode zimski raspust u rodnom planinskom selu, pomažući roditeljima u hranjenju konja, ovaca i krava, ali i oko kućnih poslova.
Bajkovite fotografije sestara Bektić kako jašu konje kroz dubok snijeg na porodičnom imanju proširile su se munjevitom brzinom internetom i oduševile cijeli region, pa i svijet. Priču o srebreničkim ljepoticama prenijeli su brojni mediji i one su postale planetarno popularne.
Posjetili smo porodicu Bektić u Jasenovi, a Ćamka (18), učenica četvrtog razreda Druge gimnazije iz Sarajeva, njena sestra Kadira (17), treći razred iste škole, Fatima (15), učenica prvog razreda Medrese u Visokom, kazale su nam da zimu najradije provode s roditeljima, dok najmlađa Dženeta (12), učenica sedmog razreda Prve osnovne škole u Srebrenici, živi s roditeljima.
- Nema veće radosti i zadovoljstva nego kada ti djeca donesu knjižice s najboljim ocjenama i primjernim vladanjem. Suprug Emin otišao je u Njemačku na nekoliko dana i sav teret pao je na moja pleća, dok nisu stigle kćerke. Odmah su preuzele sve Eminove i moje poslove. Fatima je zbog školskih obaveza prekinula raspust i otišla u Visoko, a ove tri su tu. Ponosim se što imam ovakvu djecu – govori Sabina Bektić.
Sabina Bektić: Ponosna na djecu
Nakon što rano ujutro nahrane i otimare konje i ostalu stoku, nanesu drva, skuhaju ručak, sestre u podne očekuje nova obaveza sa stokom. Kako kažu, nije lako nahraniti 12 konja, četiri ždrijebeta, nekoliko krava i dosta ovaca.
- Na podne konje pustimo do izvora da piju vode. Vodu ostaloj stoci donosimo u kantama. Kada sve napojimo, donesemo sijeno u jasle, konji se vraćaju sa pojilišta i onda ih jašemo. Istrčimo se po velikom imanju i dubokom snijegu, što nam svakodnevno čini zadovoljstvo i užitak u prelijepoj prirodi – kaže Ćamka.
Sestre Bektić zavoljele su konje još od malih nogu. Po povratku u Jasenovu iz Njemačke, gdje je proveo radni vijek, njihov otac Emin, ljubitelj životinja, nabavio je jednog konja, a iz godine u godinu ergela se povećavala. Osim po velikoj ljubavi prema konjima, Emin je poznat i kao svirač i pjevač uz šargiju, saz i violinu.
Srebreničke ljepotice kažu nam sa žalošću da će uskoro morati napustiti svoje selo, prihvatiti se knjige i brojati dane do ljetnog raspusta, kada će ponovo jahati svoje ljubimce.
Emin Bektić: Voli svirati šargiju
"Avaz" s Bektićima i 2001. godine
“Dnevni avaz” u Jasenovi se našao i u jesen sada već davne 2001. godine. Dosta nepristupačnim putem stigli smo pred svježe skucanu drvenu baraku, pred kojom smo zatekli Emina Bektića, kojeg su u Srebrenici, zbog brade i duge kose, zvali Robinzon. Na naše pitanje kako će zimu sa dvoje male djece (tada su imali dvije kćerke) dočekati u drvenom kućerku, odgovorio je pitanjem: “A kako to lisice i vukovi prežive bez drvene barake?"
