U planinskom selu Tokat u jajačkoj općini prije rata je živjelo oko šezdesetak stanovnika, a danas ih je svega petnestak. Zbog slabe povezanosti i lošeg puta, zimi, u selo se ne može doći ni zaprežnim kolima, a kamoli vozilom.

U Tokatu živi Jako Topić sa petočlanom porodicom. Početkom rata, napustio je posao u Sloveniji kako bi došao da brani BiH. U ratu je ranjen i imao je 60 posto invalidnosti, koja mu je smanjena.

Kako nam kaže, država mu je uzela sve, pa tako i mjesečna primanja od 350 KM koja je imao, pa danas ima jedva 47 KM.

Jakov svake zime mora očistiti snijeg sa puta dugog kilometar i po kako bi njegovo dijete moglo ići u školu i kako bi on mogao otići ocu po lijekove. Tako radi još od 1997. godine kada se vratio u Tokat.

- Teško je, a posebno kada padne veliki snijeg. Niko mi ne pomaže, osim brata, koji mi svake godine doveze nekoliko kamiona pijeska pa malo popravimo put. Jedan sin mi ide u školu, dok je drugi završio školovanje i sada privremeno radi. Svakodnevno ih vozim, jednog na posao, a drugog u školu - govori nam Topić.

Jakov je u ratu je ranjen, a danas je zaboravljen od svih. Ne posjećuju ga ni boračka udruženja, koja bi trebala štititi njegova prava...

- Kada mi je najteže i kada mi treba pomoć, obratim se bratu, koji mi uvijek izađe u susret, ali ne mogu ni njega stalno opterećavati, ima i on svoju porodicu, i osim toga, zajedno sa mnom, brine o teško bolesnom ocu - ističe Topić.

Više puta tražio je od nadležnih službi da se očisti putna komunikacija do njegovog sela.

- Oni znaju za moj slučaj. Iako to nisu stavili među prioritete, onda ja ne vidim smisla da više išta tražim, jer da su htjeli, pomogli bi - navodi Jakov.

Prema njegovim riječima, bez obzira na sve okolnosti, zadovoljan je životom.

- Tu sam se rodio i tu želim živjeti. Nije nimalo lako, ali borim se. Borio sam se za ovu državu, ovo je moja zemlja. Možda je negdje lakše i bolje, ali nije ljepše - dodaje Topić.