Poznati publicista odgovara Izetbegoviću

Latić: Bakire, ti si mali prst "tajne ruke" koja će raskomadati Bosnu!

Objavljeno: 08. 01. 2017 - 11:57 Novosti » Pogledi A A A Times Arial
Latić: Bakire, ti si mali prst
Nedžad Latić

Piše: Nedžad Latić (preneseno sa portala thebosniantimes.ba)

Da, ja zaista prezirem laž! I stoga sam, poštujući čitaoce, objavio demanti predsjednika Bakira Izetbegovića na moje tvrdnje da je došlo do pogoršanja personalnih odnosa između njega i predsjednika Turske Tajipa Erdoana (Tayyip Erdogan). Šta ću?! Moram vjerovati više njegovim ustima iz kojih je izgovorio da odnosi između njega i predsjednika Erdoana nisu bili nikad bolji nego mojim ušima do kojih su bile doprle potpuno drugačije informacije.

“Bijela laž”

Da pojasnim kako je došlo do svega ovoga. Ja sam posljednji sastanak predsjednika Erdoana i B. Izetbegovića prokomentirao kao vrstu raporta, zbog toga što su dali tako šturo saopćenje sa sastanka. Potom, posjeta B. Izetbegovića Ankari bila je mimo protokola Predsjedništva BiH, što je dodatno unijelo sumnju da nešto nije uredu. I na koncu o tom sastanku turski mediji, bar na bosanskom jeziku, poput TRT-a, nisu napisali nijednu riječ.

Osim toga, u svom demantiju predsjednik Izetbegović je dao i neke opaske na moj personalitet, rekavši da me je nekad poštovao, ali da ne shvata šta se sa mnom zbiva u posljednje vrijeme itd.

Da se Izetbegović zadržao samo na demantiranju činjenica, iz poštovanja prema čitaocima, jer portal (“The Bosnia Times”, op. pr.) nije „moj“, kako mi on spočitava, već njihov, a ja ga samo uređujem i to na način kako smatram da je u „moru“ portala potreban jedan ovakav medij, i to primarno bosanskim muslimanima.

Pošto je tih čitalaca svakim danom, hvala Bogu, sve više, tako da ih ima više nego Izetbegovićevih političkih sljedbenika i glasača, mogao bih ga pozvati da i on (is)poštuje glasače „svoje“ stranke na način kako sam ja ispoštovao čitaoce „svog“ portala i da demantira sam sebe kad ga uhvate u laži na način kako sam ja objavio njegov demanti.
No, znam da ne vrijedi „ćoravu namigivati“ i stoga ne plediram da postupi isto, već samo ukazujem na razliku u političkoj kulturi između mene i njega kako bi, eventualno, shvatio šta se sa mnom zbiva!

Pa da iskoristim ovu prigodu da pojasnim B. Izetbegoviću šta se stvarno sa mnom zbiva, odnosno zašto sam „slagao“, ako sam slagao.

Istina je da sam iz obavještajno-diplomatskih izvora dobio informaciju da je spomenuti susret B. Izetbegovića i Erdoana protekao u vrlo napetoj atmosferi s dosta polemičkih tonova o temi nove turske politike koja ide u potpuno drugom smjeru od one na kojoj su građeni prijateljski/bratski odnosi između Turske i BiH.

Ovakve vrste informacija vrlo teško je provjeriti, ali su, prema meni, vrsta „bijelih laži“ i one se masovno koriste u vrijeme obavještajno-medijskog rata da bi se protivniku zavarao trag.
Stoga sam svjesno plasirao informaciju da je došlo do zahlađenja odnosa između Sarajeva i Ankare. Jer u trenutku kad je EU definitivno „prelomila“ da odbija svaku inicijativu za članstvo Turske u EU, te faktički Erdoana stavila na „crnu listu“ zbog njegove autoritarne politike, BiH je odgovaralo distanciranje od takve turske politike.

U fokusu ove dramatične političke situacije glavni akter bio je B. Izetbegović. Stoga sam vjerovao da je dovoljno mudar i da neće demantirati nešto što mu je apsolutno politički odgovaralo u tom trenutku.

U helać đuturile

Ako bih kod svojih čitalaca tražio razumijevanje, mogao bih im se izjadati da sam u tom trenutku imao i dozu panike, koja me obuzima već dulje vrijeme, kao i svakog bosanskog muslimana, usljed pomisli da s ovakvom politikom B. Izetbegovića, odosmo u helać svi đuturile! Tim prije što se dosadašnja politika B. Izetbegovića, kako vanjska tako i unutrašnja, kako ideološka tako i ekonomska, koja se primarno bazira na „bratskim“ odnosima s Erdoanom, a koja je bila eskalirala na izborima 2014., obija o glavu Bošnjacima mnogo više nego Turcima!

Definitivno, koliko god mogli ili morali razumjeti sadašnju Erdoanovu politiku dok paktira s Vladimirom Putinom, BiH mora ostati dosljedna i vjerna svojoj politici saveza sa SAD i EU! 
Tvrdoglavi B. Izetbegović nikako da shvati da Alija Izetbegović nikad nije posjetio Moskvu, a bilo je poziva i pritisaka da to učini, niti Peking, naprimjer! 

Stoga sam išaretio B. Izetbegoviću da iskače iz posljednjeg vagona posljednjeg voza u koji je sjeo s Erdoanom prije nego što se naši saveznici SAD i EU ne pokaju za svu podršku koju su mu davali u dramatičnoj borbi za očuvanje cjelovite države BiH.

E, pošto mi je B. Izetbegović dao do znanja da ne namjerava „iskakati iz voza“, mogu mu samo mahnuti i reći: „Zbogom, Bakire!“ 

Tim prije jer takvom svojom politikom potvrđuje moje sumnje da je on sam sastavni dio međunarodne zavjere za podjelu BiH! 

Da, ja zaista strepim od saznanja da postoji urotnička svjetska klika koja želi raskomadati BiH, koliko zbog ksenofobičnih antimuslimanskih motiva toliko i zbog pohlepe nekih svjetskih lobija! Ta urotnička klika je na koncu izlobirala embargo na oružje Bošnjacima u vrijeme agresije i lobirala i štitila krvnike s Pala. Zbog genocida koji su počinili nad bosanskim muslimanima malo su se pritajili, ali njihova „tajna ruka“ još „vuče konce“ kako bi se realizirali do sada neostvareni njihovi ciljevi!

bakir-izetbegovic-epa-novo

Izetbegović: Neprihvaćeni išaret

Sumnjam da se B. Izetbegović mogao kandidirati za člana Predsjedništva bez blagoslova ove zavjereničke klike. Zašto bi to učinili, zašto bi podržali B. Izetbegovića? Zato što su svjesni da potpis na neki novi sporazum koji bi značio prekrajanje BiH, a koji bi imao vrijednost nacionalnog „vodenog žiga“ u ime Bošnjaka, ima B. Izetbegović u prezimenu. 

Je li B. Izetbegović svjesno pristao na ovu izdajničku ulogu, teško se može zdravorazumski procijeniti. No, međutim, njegova tvrdoglavost kad je u pitanju konkretna tema pokazuje da on uopće nije svjestan političkih posljedica svojih nepromišljenih odluka i svoje politike. Stoga se moje sumnje paranoično roje da ga ista ta zavjerenička klika podržava i gura da srlja što dublje u politički bezdan kako bi, s jedne strane, imali izliku pred svijetom za svoje opake namjere prema bosanskim muslimanima i, s druge, kako bi B. Izetbegovića primorali da ih moli da ga kutarišu iz bezdana kad bi mu oni ponudili protuuslugu davanja POTPISA i pristanka na podjelu države!

Ovo je vododjelnica na kojoj sam se politički razišao s B. Izetbegovićem! I, eto, on mi daje za pravo.

Zbog Alijinog zeta

Ostajem još dužan, ukratko, razjasniti svoj odnos prema familiji Izetbegovića. Trudio sam se koliko sam mogao da familiju rahmetli Alije Izetbegovića poštujem i tretiram korektno, mislim na djecu koja imaju, za mene, kultne inicijale u njegovom pseudonimu kojima je potpisivao svoje kultne tekstove u „Glasniku“ (L. S. B.). Međutim, imam gorko iskustvo s njegovim zetom, Jaskom Akšamijom, i snahom Sebijom Građević-Izetbegović.  

B. Izetbegović sam zna koliki animozitet je njegova supruga gajila prema nama provincijalcima u SDA zbog svog kompleksa „urbanog“ porijekla te se stidjela da je SDA seljačka stranka. To smo dugo trpjeli za hatar rahmetli Alije. E, kad sam uvidio da će njen bolesni ego koštati naciju, nakon što je ostvarila ambicije i postala „prva hanuma“ kod Bošnjaka, napisao sam knjigu „Sarajevski armagedon“ u kojoj sam jedno cijelo poglavlje njoj (p)osvetio. 

Malo je knjiga napisano u ovom gradu da jedan od glavnih likova, poput doktorke Sebije, vaskrsava iz nje i čitaoci mogu uživo „uživati“ u njenoj roli kao u teatarskoj predstavi. Danas sigurno ne bih napisao tu knjigu! Ali, nakon pobjede SDA 2014. uočio sam da je ta stranka ideološki mutirala jednom vrstom simbioze vjerskog fanatizma i nacionalizma, kakvom danas moje turske kolege nakon novogodišnjeg pokolja u Istanbula opisuju AK partiju. Zahvaljujući intelektualnoj hrabrosti nas nekolicine novinara i intelektualca, da izdvojim akademika Esada Durakovića, taj opaki ideološki radikalni trend je splasnuo.

Ostaje mi da još ukažem na ponašanje Jaska Akšamije. Jednom sam ga zamolio, pošto sam vidio da on odlučuje za prijem novog radnika u “BH Telecomu”, da primi jednu djevojku čiji su dedo i babo šehidi. Dedo joj je bio istaknuti policajac u vrijeme komunizma koji je progonio četničke zločince, da bi mu se oni osvetili i ubili ga u logoru! Babo joj je bio osnivač SDA u tom gradu, a potom heroj kojeg je odlikovao Alija Izetbegović, pa su mu nakon pogibije kao komandantu borci, u jednom drugom gradu, podigli spomenik. Prije toga sam bio čuo „iz prve ruke“ kako je brat jedne moje učenice iz mekteba platio 10 hiljada KM za njeno radno mjesto u „BH Telecomu“.

„Jasko, ovo je naša priča koja je duga i bolna. Da te ne gnjavim i ne duljim, moraš to uraditi!“, rekao sam mu vrlo prijateljski. „Ne moram, Boga mi!“, odbrusio mi je Jasko. Odnio sam molbu sa svim „pratećim“ dokumentima i informacijama i ostavio na njegov sto. Jasko je ostao principijelan i dosljedan samom sebi i nije to uradio. Zbog ponašanja ovog glupsona koji je odgovoran za ogroman kriminal u “BH Telecomu”, nikad više nikoga od Izetbegovića nisam pozdravio! Eto šta se, Bakire Izetbegoviću, zbivalo s Nedžadom Latićem!



Autor: thebosniatimes.ba
Preporučujemo vam