BIH

Srcem protiv balkanskih robota

Osvrt s američke verande

Erol AVDOVIĆ

8.1.2017

Svijet ide ili, bolje rečeno, hita, dok na samom startu 2017. balkanska parna lokomotiva opet zastaje na svim usputnim stanicama. Eno ih, “naši” iznova notorno kasne opipavajući ko koga može poštenije prevariti, nanovo u vezi s neustavnim danom RS. Pa tako, proevropski Beograd, uz asistenciju proruske Banje Luke, gdje god može, gazi orijentalno Sarajevo. Jer, ruku na srce, glavni grad BiH odavno nije svebosanska, dakle građanska prijestonica, osim u umnim glavama i nekim odabranim srcima. Srce je ono što mnogima fali.

Mašine i softver

U ostatku svijeta, pak, softver čuda čini: piše poeziju, predviđa berzovne trendove ili komponira nove hitove. “Uber” - novi koncept taksija bez vozača i sočnih psovki i bez vozikanja sporednim ulicama, osvaja urbane dijelove gradova, a “Amazon” dronovima već dostavlja pakete u ruralnim područjima. 

I kako to piše Tomas Fridman (Thomas Friedman) u “New York Timesu”, na početku 21. stoljeća pred nama je novo etičko pitanje: Hoćemo li mi kontrolirati robote ili će mašina pobijediti nas? 

Ne vrti se "sve" u Americi oko Donalda Trampa (Trump) kao što se u Srbiji vrti, evo, oko Tome Nikolića, Milorada Dodika na pola Bosne ili Bakira Izetbegovića u “najvažnijoj” bh. općini - Centar u Sarajevu. Više je uznemirujući “nezaustavljivi marš tehnologije (a ne Marš na Drinu, op. a.) uz mašine i softver, koji ne samo da pobjeđuju čovjeka u radu već i u razmišljanju”, piše slavni američki kolumnista, otvarajući nam prostor za dodatnu refleksiju.

Nažalost, kompjuterska inteligencija ne uspijeva svugdje pobijediti glupost. I očito da u toj vrsti “humanosti” Balkan još ima šta ponuditi. Strašna su današnja tehnološka dostignuća. A čini se i da je to konsenzus na Zapadu - ona se mogu izjednačiti s onim Kopernikovim o okretanju zemlje ili Galileovim otkrićem teleskopa, koji su razbili crkvene i vjerske dogme.

Valja se prisjetiti i francuskog filozofa Dekarta (René Descartes), kojeg smo u našoj protjeranoj “socijalističkoj” mladosti rado citirali kroz onu čuvenu - “mislim, dakle postojim”, jer misao nas odvaja od svih ostalih životinja. Misliti, znači, a ne puko slijediti, posebno ne partijske moćnike, koji se hrane biračkom glupošću i izbornom inercijom - slogan je koji bi mogao spasiti i Bosnu.

screenshot-1

Ima još nade

No, valja nam se vratiti ne samo pametnom već i srčanom razmišljanju. Nema sreće bez razboritosti!

Uostalom, tehnološka revolucija 21. stoljeća, piše Fridman, očito nije više samo naučna, jer je otvorena konkurencija između čovjeka i robota. Čovjek bi u tome trebao pobijediti samo zato jer ima srce. Pa, zar to - eureka - ne znači da bismo i pobjedu nad balkanskim političkim robotima mogli odnijeti srcem? Naravno da znači. Odgovor je DA!

Samo srce može voljeti, suosjećati i može sanjati o boljoj budućnosti. U neku ruku, srce je jače od demokratije, posebno kad je ona ponajviše deklarativna. Stavite neke od onih za koje ste do sada glasali u ovaj srčani kontekst pa ćete se sami uvjeriti u njihovu opaku - lažljivu narav. Njih nije briga za vas!

Da bi se raskinulo sa sljedbeništvom, valja nam opet početi razmišljati, jer tako se otvara put od srca do srca. Ona Dekartova - “mislim, dakle postojim” u 21 stoljeću, prema mišljenju Amerikanaca, trebala bi još biti: briga me je, nadam se, zamišljen sam, etičan sam, zastajem i reflektiram (osjećajno promišljam), dakle postojim.

Ako nam je do spasa - protiv inercije, osim mozga, moramo koristiti i srce, što bi se reklo - starinski. Jer, mašine, izgleda, bolje razmišljaju. 

Davno su to svojim satiričnim umom primijetili i sarajevski nadrealisti, da je neki (novi) primitivizam - ta, potrebna doza čistog zraka za preživljavanje. Pa kad vam lokalni političari ne daju disati, sjetite se svoga srca i nasušne potrebe da se živjeti mora. I da život mora biti dostojan čovjeka. 

Staromodno je zaklinjati se o odustajanju, a zapravo pristajanju na balkansko robovanje glupostima ili glupim nacionalistima - svejedno. Ljudi, oni pametni posebno, a ne samo nacije - moraju se povezivati, jer Bosancima, Srbima, Hrvatima i ostalima roboti jednako dišu za vrat.