„Hajde, narode, novina“, „Gospođo, izvolite novine, svježe“, glas je koji svi prolaznici kraj sarajevske Katedrale, jednostavno, moraju čuti. To Nedžad Mulić, čika Nećko, prodaje novine. Malo provocira, svima dobacuje i prodaje novine.
Svi u žurbi
Prodaje ih i na plus 30, ali i na hladnoćama, pa i na minus 15, koliko je ovih dana zabilježeno. Uprkos sibirskoj zimi. Uz nos zakonima fizike. Promrzao, zagrijava se, kaže, kojom kapljicom „vatrene vodice“. A i kako drugačije da se zagrije sjedeći pet-šest sati na svom mjestu. Reporteri „Avaza“ obišli su ove ljude koji na ulici prodaju novine. Oni su kolporteri. Pokretne trafike.
Mulić kod sarajevske Katedrale: Nije hladno
- Ima li zime, kako je? – pitali smo čika Nećka.
A on kao iz topa, kao sagovornik koji ima spreman odgovor na svako pitanje, kao da je samo čekao:
- Ma jok, jarane, onako sam obukao tri jakne!
Logično. Dok se smijemo sami sebi, smiju nam se i prolaznici koji su čuli i pitanje i odgovor, a onda mu prilazi jedna gospođa.
- Ostavi mi novi broj magazina „Azra“ – kaže ona promrzlom, ali izuzetno raspoloženom Muliću.
- Hoću, hoću, kako neću – odgovara on.
Od Katedrale, uputili smo se do legendarnog Markeca. Kralja s Careve ćuprije. Niko ne zna njegovo pravo ime. Nama je rekao – Marko Didoji.
- Nije meni hladno, kakva hladnoća. Navikao sam. Prodajem „Dnevni avaz“ od drugog broja, jer je prvi bio besplatan. Dođem u sedam sati. Ljudi idu na posao, mora im neko prodati novine, nemaju oni kad izlaziti iz auta, pa do trafike. Svi žure. Ko naiđe preko mosta, ja sam tu – priča naš sagovornik.
Redovne mušterije
U vrijeme kada se ljudi sve više informiraju putem internetskih portala, prodavati novine nije baš lako. Vidi se to i po broju kolportera. Što iz tih razloga, što zbog vremenskih nepogoda.
Avdo Beganović je u Ferhadiji. Kaže da je navikao na ljude, ima redovne mušterije i osjeća veliku odgovornost prema njima.
- Teško da bi se moglo desiti da ne izađem na ulicu zbog hladnoće, snijega. Jedino ako sam bolestan. U suprotnom, nema šanse – govori Beganović.
Novinu ne može prodavati svako
Nije dovoljno donijeti nekoliko primjeraka novina i sjediti skrštenih ruku, nadajući se da će prolaznici sami prići i kupiti novine.
- Treba znati prodati. Naslov u novinama je bitan, ali mi smislimo svoje fraze i tako narodu govorimo, skrećemo pažnju. Mi smo ti živa reklama – govori Nedžad Mulić.
„Bosno moja...“
Mahmić uhvatio malo sunca
Prolazeći gradom, na granici Sarača i Ferhadije sreli smo Nahida Mahmića. Odjeven u bosansku nošnju, tu sjedi od ranog jutra, s harmonikom u rukama i pjesmom „Bosno moja...“ Ispred njega kutija s natpisom „Hvala Bogu, doktorima i vama, što još živim“. Ni njemu, kaže, nije hladno...
