Poučeni iskustvom iz ranijih godina, kada su njihova sela Luka i Krušev Do bila zametena i po tri mjeseca, skoro 120 povratnika u ova planinska mjesta, udaljena šezdeset kilometara od Srebrenice, dočekalo je ovu zimu spremnije.
Velike zalihe
To je prilikom naše posjete bilo vidljivo ispred svake kuće u ovim selima. Sijeno je pored štala, a drva su isječena i složena. Mještani su nam ispričali da su dimnjaci očišćeni, zimnica spakovana, a vodovodi i česme zaštićeni. Vunene čarape, kape, rukavice i šalove ispleli su još ljetos.
Sedamdesettrogodišnji penzioner Mujo Mujić rekao nam je da je ovdje zima duga i hladna.
- Traje od početka novembra do maja. Ali, eto, izdrži se nekako – kazao nam je Mujić.
Pomažu jedni drugima prilikom dopremanja drva
Njegov komšija Hamdo Špiodić napomenuo je da je hrane i drugih životnih namirnica uvijek malo, a za njegovu osmočlanu porodicu uvijek nešto nedostaje.
- Nemamo novca da nabavimo velike zalihe hrane. Imam stado od 80 ovaca i desetak goveda. Za njih ove zime ima dovoljno hrane, a mi ćemo se već snaći – rekao nam je Špiodić, koji je bio u društvu komšija Seada Gladovića i Ćamila Alića.
Raduje ih, kako kažu, kada su putevi prohodni, a najviše ih obraduje dolazak poštara koji nosi penzije. Drago im je i kada ih posjeti i električar da izmjeri struju.
Druženja na sijelima
Duge zimske noći provode sijeleći. Lučani idu u Krušev Do i obrnuto. Na sijelima igraju karte, šah i prstena, a žene pletu toplu vunenu odjeću. Kad je veliki snijeg, zajednički čiste prilaze kućama i štalama, a prvo naprave prtinu starim i iznemoglim komšijama. Selo nema djece pa idila nije upotpunjena dječijom vriskom i grajom sa sankanja, a školska zgrada zjapi prazna.
U ovim selima ima i mnogo neženja, a najviše ih je u Kruševom Dolu. Imaju između 19 i 70 godina. Ljeti u Luku i Krušev Dol više ljudi iz Federacije BiH dolazi da obrađuje svoja imanja.
Mještani Kruševog Dola: Gladović, Špiodić i Alić
Mnogo tuge
Osamdesetdevetogodišnja Habiba Špiodić u svom domu živi sa jedinim preživjelim sinom Safetom.
- Kuća je puna svega, ali ima i mnogo tuge, jer su mi dušmani za vrijeme agresije ubili dva sina, snahu i dvoje maloljetne unučadi – rekla nam je Habiba.