Često nas obraduju, uplaše, a ponekad i rastuže. Bilo da pada ili su pak paklene vrućine, svaki dan prepješače grad uzduž i poprijeko da pošteno zarade plaću. 
Iako je elektronska pošta umanjila obim posla, biti poštar u BiH danas nije nimalo lako. 

Ramiz Kapić (58) iz Teslića još od 1983. godine dostavlja poštu. Radio je u rodnom gradu do 1992., a početkom agresije odlazi u redove Armije RBiH.

Nakon 11 mjeseci provedenih u logorima Dretelj i Heliodrom kod Mostara došao je u Zenicu, gdje je dobio posao u zeničkoj pošti i danas je jedan od najstarijih poštara u tom gradu. Mjesečno uruči do 8.000 pošiljki.

Nekada je dobivao nagrade od onih kojima donese poštu, a danas ima situacija da ljudi od njega traže marku za komad hljeba. Radeći ovaj posao, dolazio je i u neugodne situacije koje je nastojao riješiti razgovorima, a jedne prilike napao ga je pas u dvorištu jedne kuće.

Mjesečno uruči do 8.000 pošiljki

- Ugrizao me za nogu dok sam jednoj gospođi uručivao penziju – kaže Kapić.

Najviše mu se obraduju penzioneri i ljudi kojima donosi iznenadne dobitke, a tada i on bude nagrađen. Činjenica, u današnje vrijeme takvih situacija je sve rjeđe. Budući da je danas više „plavih koverti“ s lošim vijestima, ljudi mu najčešće nerado otvaraju kada im pokuca na vrata.

- Nekada sam donosio razglednice i čestitke ljudima, danas su to uglavnom tužbe i prekršaji. Od sadržaja koji donosim zavisi i reakcija ljudi. Ima i onih koji neće da otvore vrata ili bježe od mene – govori naš sagovornik.

 Ljudi su osjetljivi 

Kapić se sa sjetom prisjeća da je prije rata bilo mnogo lakše raditi, a i ljudi su bili susretljiviji.

- Danas su svi osjetljivi. Prije su svi imali posao i više novca pa su bili i zadovoljniji – smatra on.