Svi kažu da je klica krvavog traga od Libije do Jemena i Pakistana u nikad razriješenom sporu Izraela i Palestinaca, i dijelom su u pravu.
Ali, sukobi koji plamte na tom prostoru (a i šire, preskočili smo Somaliju, Nigeriju) u svojoj su biti mnogo više od toga.
Riječ je o unutararapskom i unutarislamskom sukobu koji je iniciran američkom intervencijom u Iraku 2003. i ojačan Arapskim proljećem u kome je postalo jasno da sfere moći i vlasti mogu da se mijenjaju. I stoga sve ove sukobe treba gledati i u religijskom i u istorijskom kontekstu, ali prije svega oni su samo i isključivo klasična borba za vlast i kontrolu, piše Jutarnji list.
1. Libija: Istjerali ID, ali sada se bore za vlast
Tokom cijele godine trajala je teška borba za izbacivanje terorista tzv. Islamske države iz grada Sirta.
Dobra je vijest da se u tome u velikoj mjeri i uspjelo, da su sada postrojenja za izvoz nafte sigurna i da crno zlato putuje, što znači da će biti novca. Problem je što su se teroristi razbježali, i to prema Tunisu, ali su tamo zaustavljeni, da bi zatim krenuli put saharskog juga Libije nad kojim niko nema kontrolu.
Tamo se, prema posljednjim informacijama, prestrojavaju. Dotle, pak, nikako da se riješi pitanje centralne vlasti zbog spora između Tripolija i Tobruka, a kao protagonista se iskristalisao general Kalifa Haftar koji je dobio i podršku Rusije i ne želi da prepustiti istok zemlje Zapadu.
2. Egipat: Muslimanska braća i Sinajski vilajet
General Abdel Fatah al-Sisi bio je siguran da će zemlji vratiti bezbjednost. Jer to najbolje zna, za razliku od ekonomije gdje je imao razne neuobičajene prijedloge - na primjer, da svaki stanovnik sedmično uplati funtu državi.
Ali, pao je upravo na pitanjima bezbjednosti jer već dvije godine nikako da iskorijeni Sinajski vilajet, franšizu tzv. Islamske države koja je odgovorna i za ubistvo Hrvata Tomislava Salopeka.
Osim njih, koji redovno nanose brojne žrtve snagama bezbjednosti, i dalje aktivno, ali u podzemlju djeluju Muslimanska braća čiji mladi, nezadovoljni članovi ne prezaju od terorističkih aktivnosti. A uz to se još i posvađao sa Saudijskom Arabijom te ostao bez jeftine nafte.
3. Izrael: Prijetnja su i dalje Hamas i Hezbolah
Premijer Benjamin Netanjahu uspješno balansira u svojoj vladi prepunoj radikalnih desničara i u odnosu na njegova stajališta.
Palestinci su i dalje problem, ovu su godinu obilježili brojni napadi noževima u kojima su ginuli ili su ranjeni izraelski vojnici, a iz pojasa Gaze zna da doleti pokoja raketa.
Prava je prijetnja Sirija u kojoj se i dalje ne vidi smjer razriješavanja krize, ali zasad ni jedna strana ne razmišlja da se zamjeri Tel Avivu. Jer, kad je god raketa doletjela na Golan, odmah je uslijedila bolna vazdušna odmazda.
Ovo će potrajati, a Netanjahu se nada da će mu Donald Trump dati podršku oko aneksije istočnog Jerusalima.
4. Jordan: Sve je bliže da ga uvuku u ratove
Prošla sedmica je bila krvav i težak dan za jordansku Kraljevinu. U gradu Karaku je u napadu militanata ubijeno deset osoba, među kojima i kanadska turistkinja, a bila je i talačka kriza.
Vlasti su konačno razbile teroristički napad, ali još uvek nije objavljeno ko je organizator. Kralj Abdulah nastoji na svaki način da sačuva zemlju od uvlačenja u sirijski i irački rat, ali interesi brojnih terorista upravo su suprotni - haos u Jordanu otvorio bi vrata prema Izraelu, pa i Egiptu.
U tom slučaju, više se ne bi mogao procijeniti doseg krize. Upravo je to cilj jer bi se preko Jordana povezala bojišta na istoku s onima na sjeveru Afrike. Poznato je da u Jordanu ima ćelija tzv. Islamske države, a i drugih terorista spavača.
5. Turska: A trebalo je da bude faktor stabilnosti
Predsjednik Redžep Tajip Erdogan imao je sjajnu priliku da ostvari primirje s Kurdima i onda da djeluje kao faktor stabilnosti u cijelom regionu. Ali, umjesto toga nanovo je otvorio rat sa Kurdima, posvađao se sa ostalim državama uključenim u sukob u Siriji (Rusija, Iran, čak i SAD), a onda na svoju ruku ušao vojno i u Siriju i u Mosul.
Cilj je više nego jasan: osigurati strateške turske interese - da se na granici sa Sirijom ne formira kurdska država, a da se Turska što čvršće utvrdi oko Mosula.
Veliko je pitanje šta će od toga uspjeti, posebno u situaciji kada je na domaćem planu na udaru terorista, a interesi mu se ne poklapaju ni sa jednim od aktera na iračkom i sirijskom prostoru.
6. Sirija: Aleppo je uništen, ali ratu se ne vidi kraj
Rat u Siriji je najzorniji primer dubine i razmjera sukobljenih interesa. I nespremnosti bilo koga da odustane, da pristane na razgovor, da zaboravi na dosadašnje žrtve, patnje i stradanja te da tako postavi preduslove koji bi doveli do prestanka pogibije ljudi.
Rat ulazi u svoju šestu godinu, mrtve je više teško i izbrojati, slike izmučene djece više nisu ni vijest. A kraj se i dalje ne vidi.
Bašar al-Asad se dokopao Aleppa, preciznije onoga što je od njega ostalo, i sad je pitanje šta će dalje i kako će se dogovoriti sa svojim saveznicima, Rusima i Irancima, i šta će ponuditi Kurdima da zaustave Turke.
Islamska država mu ne smeta, njih će prepustiti "koaliciji", a on će čuvati svoj sada moćan položaj i opet biti važan akter.
7. Irak: Ključ budućih veza šijita i sunita
U ljeto 2014. godine trupe tzv. Islamske države u jednom danu pregazile su Mosul, dvomilionski grad, pa je baš u Mosulu Abu Bakr al-Bagdadi proglasio kalifat. Iran i SAD su u panici utrčali na teren jer i pad Bagdada nije bio nemoguć. Zatim su postavili novu vladu, reorganizovali vojsku i počeli malo-pomalo da potiskuju džihadiste.
Sada traje borba za Mosul. Svi su znali da neće biti ni laka, ni kratka, ali svi vjeruju da će biti uspješna. A tek onda stiže pravi izazov: kako obezbjediti da suniti i šiiti nastave da dijeliti istu državu, da počnu jedni drugima da vjeruju, da grade zajedničku državu. Šiiti tvrde da su svi suniti za Islamsku državu, a suniti, pak, da šiiti žele da ih pobiju. Kurdi gledaju i čekaju. Hoće li opstati država ili će se krvlju crtati nove granice?
8. Jemen: Rat na rubu koji vode Iran i Arabija
Jemen je bio zemlja bez prave vlasti dok je njime tri decenije vladao Ali Abdulah Saleh.
Preciznije, vladao je naftom dok nije iscrpljena i lukama koje donose novac. Ostalo ga nije zanimalo pa je postao utočište za teroriste Al Kaide. Tad su se zainteresovali Amerikanci i baš u Jemenu ubili drugog najopasnijeg iza Osame bin Ladena, Anvara al-Avlakija. I obezbjedili miran prenos vlasti.
To se nije dopalo Iranu koji je zaštitnik Hutija pa ih je nagovorio da se pobune, a uz njih je stao i razvlašćeni Saleh. I eto rata u koji su se uključili i Al Kaida i Islamska država koja traži mjesto za djelovanje ako/kad se uruše Raka i Mosul. A Saudijska Arabija podržava novog predsjednika Mansura Hadija - pa je tamo u sukobu s arhineprijateljem Iranom.
9. Afganistan: Talibani čekaju da svi stranci odu
Sve je počelo sovjetskom intervencijom 1979. godine i nije se zaustavilo do danas. Nakon napada na Irak pojavila se nada da će se stanje malo smiriti, ali upravo obrnuto - haos nastao u regiji samo je podstakao talibane da se regrupišu i krenu da ostvaruju svoj interes: vratiti se na vlast koju su zbog američke intervencije izgubili 2001. godine.
Talibanima su ubijali vođe, ali su oni birali nove, malo se svađali, ali se onda okupili oko glavnog cilja - otjerati strance. Posle će dijeliti plen. Vlast vlada samo u Kabulu, a ulazak tzv. Islamske države u zemlju spriječavaju upravo sami talibani.
10. Pakistan: Zaista najopasnija zemlja na svijetu
Imaju atomsku bombu. Više njih. A u svađi su sa susjednom Indijom oko Kašmira i samo ove jeseni tamo je izginulo više od sto ljudi.
Svi se boje i da pomisle šta bi bilo da dođe do četvrtog rata, da li bi jedan od njih, ako počne da gubi, posegnuo za "Bombom". Problema ima i s Iranom koji želi kontrolu nad Afganistanom, a želi je i Pakistan. Zapravo je samo Kina pravi saveznik.
Kad se svemu tome doda da ne vole svoga premijera Navaza Šarifa, koga je oslabila vijest da je petljao s novcem preko Panamskih papira, i da je vojska najmoćnija snaga u zemlji, otvaraju se novi strahovi.
Tajna služba ISI vjeruje da kontroliše sve teroriste kojima pruža utočište, a često se dogodi da joj tzv. Islamska država pobije desetine ljudi.
