BIH

Teror lažnih vijesti

Osvrt s američke verande

Erol Avdović

24.12.2016

Nedavno je u Americi povedena interesantna polemika o tome jesu li gore lažne ili one pervertirane, namjerno izokrenute vijesti koje otvoreno navijaju za svoje interesne krugove i ne libe se da potpuno demoniziraju one druge i drugačije. Rezultat je izjednačen, ali su, zato, posljedice poražavajuće.

Medijska lavina

Na američkim predsjedničkim izborima pobijedila je, nažalost, propaganda; ona u čijem su se kazanu skuhale neke sasvim odvratne izmišljotine. Trampova (Donald Trump) kampanja, ponajviše putem socijalnih mreža, posijala je toliko laži da Pinokio izgleda kao pravi naivac.

Ni navijači Hilari Klinton (Hillary Clinton) nisu zaostali u nečasnim rabotama iste vrste. Oni su širili vijesti kako će elektori (izbornici) koji su bez velike dileme potvrdili rezultate izbora za Bijelu kuću, onih 306 u korist Trampa i 232 za Klinton, naći dovoljno pobunjenika (minimum 37) i preokrenuti rezultat u korist Hilari.

Džaba je bilo javljati da takvo nešto, suprotno američkoj političkoj praksi, neće proći; urednici su sumnjičavo gledali na rezerviranost starijih kolega, jer kako ignorirati medijsku lavinu koja je krenula u suprotnom pravcu.

Uglavnom, tradicionalni mediji su instalirali spin da su za izborni poraz demokrata krivi Vladimir Putin, direktor FBI-ja, glasači - ona “šaka jada” - kako ih je nazvala Klinton, svi, samo ne Hilari Klinton. Interesantna je i dugotrajna povijest lažnih vijesti, koja je samo kulminirala pojavom Gutenbergove novinske prese - prije pet stoljeća.

spinovanje

Društvenoj mreži svašta može pod kožu 

No, otkako je s nama internet-novinarstvo, otvorena je nova era lažnjaka koji su opasniji, jer se češće recikliraju, a i svako od svakoga pozajmljuje priče, bez previše provjeravanja. Svi znamo, ali, na nesreću, zaboravljamo koji su zenit dosegle tri (i više) puta ponavljane izmišljotine u doba Gebelsove propagande. Nakon njih je uslijedio čisti teror. Ima li lažnim vijestima kraja, za sada nema dobrog odgovora. Zna se samo da će potrajati.

Jasno je i da su digitalne vijesti vratile žutu štampu nazad na tron: algoritmi koji kroz klikove generiraju profit nemaju objektivnost kao svrhu svoga postojanja. Internet je jeftiniji i za produkciju, a “tiraž” je u pulsiranju bez kraja. Nema ograničenja ni na lokalno tržište, jer dopire od Aljaske do Južnog pola, gdje god ima interneta.

Američki “Pew Research Center”’ u svojoj je ovogodišnjoj studiji “O stanju medija u 2016.” predstavio mrku sliku ovdašnjih najozbiljnijih novina, koje su portali naprosto razvalili.

Čoban i ovce

Marketing i prihodi od reklama, sve do broja novinskih izdanja, desetkovani su od 2004. godine naovamo. I broj profesionalnih novinara je opao za 35 posto. Njegovo veličanstvo “Citizen reporter“ (Građanin izvještač) putem pametnog telefona često je brži i od CNN-a.

Iako je ovaj prvi globalni TV kanal u doba rata protiv Bosne bio proglašen 16. “državom” članicom (15-članog) Vijeća sigurnosti UN-a, CNN je tada bio enormno moćan. Danas je, pak, Facebook najmnogoljudnija država na svijetu – s više od milijardu i po “stanovnika”. A društvenoj mreži svašta može pod kožu.

Prema američkim prognozama, one prave, “realne vijesti”, utemeljene na profesionalnoj etici i reputaciji koja je godinama donosila ogroman profit vlasnicima dnevnih novina, neće se uskoro vratiti na prijestolje.

Posebno je katastrofalna situacija u forsiranoj kratkoći vijesti, gdje se od čitaoca traži da samo pročita naslov; on će u njegovoj glavi trajati tek neko vrijeme do novih “breaking news” najava i vijesti. No, u tom zlu ima i zrnce dobra: ljudi će se tako uskoro, možda, vratiti čitanju knjiga, gdje kratkoća nije jedina vrlina.

Ili, kako je to u jednoj svojoj knjizi napisao Džordž Orvel (George Orwell): onaj ko kontrolira prošlost, koja se propagira pomoću partijskih slogana, kontrolira i budućnost. Da bi joj se vjerovalo (kojeg li cinizma), propaganda mora biti kredibilna?! Tu je i još gori paradoks - da što manje ljudi razumije ono što im moćnici plasiraju - mnogi još više vjeruju u to.

Nije valjda da se suočavamo s novom religijom - lažnih vijesti! Ili, kako rekoše, “ljudi su ovce, a televizija je njihov čoban”. Problem je što ih najčešće takav pastir ne može odbraniti od vukova.