Niti je vaša, niti ste je pravili

Djelidba - tragikomedija u tri čina

Objavljeno: 24. 12. 2016 - 08:05 Novosti » Pogledi A A A Times Arial
Djelidba - tragikomedija u tri čina
Avaz

A šta ako je ovo Sudnji dan?!

Šta ako, zbilja, nismo živi nego, okupljeni pred Gospodarem svjetova gledamo davno odživljene živote kako nam se razmotavaju pred očima, dan po dan, djelo po djelo, nedjelo po nedjelo... nemoćni bilo šta učiniti u svojim životima, nešto, ili sve, promijeniti. Jer... život je život. Ponekad nam za odluke da samo trenutak u kojem ih donesemo; ostatak nam ostavi za žaljenje zbog tog trenutka.

Nule na računu

Kažu... bit će ljudi okupljeni pred svojim Gospodarom, neki odjeveni u najljepše ruho, a drugi, pak, razodjeveni i bosi, onakvi kakvi jesu, skrivajući i pokrivajući svoja stidna mjesta rukama, a neće ih uspjeti ni sakriti ni pokriti. (I nemojte mi reći da ne vidite sve ljude koji su ikada živjeli na ovoj Zemlji... Koliko ljudi koji sada žive oko vas doista vidite, šta o njima znate, kome ste od njih i kako zadnji put pomogli, za koliko njih znate da su bolesni ili gladni ili da ne mogu ovaj mjesec platiti bilo šta i da im je zbog duga od 70 konvertibilnih maraka došlo rješenje o pljenidbi imovine... plus da se sudu nadoknade troškovi postupka?!)

Kažu bit će ljudi svi okupljeni. I evo... vidimo ljude, gledamo ih svojim očima... primjerne i neprimjerne, primjerene i neprimjerene, i ljude besprimjerne... one na izlasku i one na zalasku, one kojima se hrli i one od kojih se bježi pa umiče ili ne umiče... ljude umjesne i neumjesne... Vidimo ljude izgubljene i zagubljene, nemarne i zanemarene, umorne i umorene, zapuštene i napuštene, vidimo one sa potrebama, a one sa posebnim potrebama ne vidimo... Vidimo ljude iz nekih drugih, nikada završenih priča i vremena kako se snalaze i vidimo nas kako se ne snalazimo ni u vremenu ni u prostoru u kojem smo. Vidimo roditelje kako zaludu traže pomoć od svoje djece i djecu kako se odriču roditelja svojih. Vidimo poznata lica, čujemo glasove koje ili prepoznajemo ili ne prepoznajemo, osjetimo mirise koji nas podsjećaju na nešto što je bilo tako davno da više nismo sigurni da je to "nešto" ikada postojalo...

Podsjećaju nas na događaje koji se nikada nisu dogodili, u kojima nismo učestvovali, poistovjećuju nas sa onima sa kojima ništa zajedničko nemamo; tvrde da su nam bliži ljudi koje nikada nismo upoznali i krajevi svijeta koje nikada nismo vidjeli od ljudi sa kojima dijelimo isti ulaz i sprat, od zemlje po kojoj hodamo. Ne sjećamo se imena drugova i drugarica iz razreda jer je to dio mračne prošlosti iz omraženog režima, ne možemo se dosjetiti odakle znamo poznato lice koje sretnemo na ulici, vrijeme nam malo – ako imalo i išta – znači...

les-reakcije1

Ne prestaje, jer mu se kraja nigdje ne vidi  

Ništa od ovoga nam ne izgleda ni naše, ni stvarno, ni trajno, a... opet, jeste jer se ponavlja, jer ne prestaje, jer mu se kraja nigdje ne vidi. Ova zemlja kao da nije naša zemlja, ove kuće kao da nisu naše kuće, ove komšije i susjedi kao da nisu naše komšije i susjedi, a ipak, nekako, sve to jeste i jesu...

Nismo vidjeli ni trun od onoga što smo željeli vidjeti, a nemamo vremena razmišljati o tome jesmo li i šta propustili... Nismo rekli ništa, a kamoli sve što smo mislili da imamo reći, a nismo ni domislili sve što bi vrijedilo i odmisliti i domisliti. A učinili...? Haman jesmo. Jer da nismo ne bismo imali radi čega ovdje stajati, zbog čega račun polagati, a ni sve ljude oko sebe gledati.

Ljudi ne dobivaju ono što zaslužuju; dobivaju ono što dobivaju; a do njih je kako će dobitke nazvati. Kao da sve vrijeme čekamo da se dogodi nešto poslije čega će sve biti dobro, ili makar, normalno. Ponekad nam Bog ne daje ono što želimo ne zato što to zaslužujemo, nego zato što zaslužujemo puno gore, ali nas On iz milosti Svoje, štiti i čuva od još goreg.

Nejse... Bilo kako bilo, evo, samo stojimo i gledamo, kao pred Strašnim sudom i, začudo, svjesni svega ne činimo ništa kao da smo sve ovo odavno već proživjeli i odživijeli. Evo nas, dobri i čestiti Bošnjani, kako god da se osjećate i ćutite, gdje smo mnogo puta dosad bili... Ponovo ne znamo šta je vrijedno, a šta nije?! Kako će nas se naši potomci sjećati? Po čemu će nas spomenuti? Kakve će priče o nama pričati?

Ako je ovo, zbilja, Sudnji dan i ako je već sve poznato i završeno, što je, onda, ne biste, naprimjer, (po)dijelili? Niti je vaša, niti ste je pravili, niti ste je branili, niti ste je naslijedili, niti ste je pošteno stekli... samo su vam je dali oni koje ste zaposlili da s njom radite što vas je volja, samo da oni svoje poslove zadrže... i samo Bog zna kad ćete opet imati ovakvu priliku! Sve što je u njoj išta vrijedilo odavno je ili pobijeno, ili uništeno, ili rasprodato, ili raseljeno, ili samo otišlo... nije još puno za djelidbu ostalo; nešto malo zemlje, još jedna "izborna jedinica" kao (post)izborna "dvica" svim normalnim ljudima, pljuska u lice (pre)ostalima i eto ga, mramorni spomenik vlastitom ludilu pretočenom u "zaštitu nacionalnog interesa". I šta vi uopće znate o "svojim" narodima i nacijama osim da vam svako malo osiguraju još po jednu nulu na računu?

Pravo i pravda

Što da je, naprimjer, ne (po)dijelite? Niti vam je majčevina, a ni očevina, ni djeca vam prema njoj ništa ne osjećaju, a i naša o njoj znaju tek toliko koliko se vaših lica na televizorima svakodnevno nagledaju i koliko se vaših nadmenih, nemuštih i beobraznih riječi naslušaju... Kakvog ćete osjećaja prema njoj imati kad ionako po njoj i ne hodate osim između vrata jednih i vrata drugih, od izlaza iz zgrade do ulaza u auto... pod budnim okom tjelohranitelja da vam ne bi ko prišao, nešto (za)tražio, za pomoć (za)molio, za pravo i pravdu upitao.

Što je više ne (po)dijelite? Nije više bitno ni ko je prvi počeo, ni ko će završiti, ni ko će na to sve pristati samo da ne bude nizašto kriv! (Po)dijelite je, ali počnite od onoga što ste iz nje iskopali ili u nju zakopali, od nje uzeli, na njoj izgradili... Treći čin ove tragikomedije počnite od djelidbe onoga što je vaše pa tek onda, ako šta ostane, pređite i na ono što je naše.

 

 



Autor: Edin Urjan KUKAVICA
Preporučujemo vam