LIFESTYLE

Tita, Hitlera, Staljina i Freuda povezuje jedno: Živjeli su u istom gradu, a neki su se i sretali

Zanimljive historijske činjenice

(Al. Ti.)

22.12.2016

Četiri osobe koje su na ovaj ili onaj način obilježile dvadeseti vijek, 1913. godine, prije nego što će postati poznati, živjeli su u istom gradu, neki svega nekoliko stotina metara udaljeni jedni od drugih.

Taj grad je Beč, središte umiruće Austrougarske monarhije, a u njemu su svoj privremeni dom pronašli Adolf Hitler, Lav Trocki, Josip Broz Tito i Josif Staljin. Njihove sudbine će se u budućnosti itekako isprepletati.

U januaru 1913. godine iz voza se na sjeverni terminal bečke željezničke stanice iskrcao čovjek kome je u pasošu pisalo Stavros Papadopulos.

"Sjedio sam za stolom kad su se vrata otvorila i ušao je nepoznati čovjek. Bio je nizak, mršav, u njegovim očima nisam vidio ništa što bi odalo da je prijateljski raspoložen", godinama kasnije napisat će čovjek koji ga je dočekao, Lav Trocki.

A čovjek kojeg je dočekao nije bio nikakav Stavros Papadopulos, već tada malo poznati Josif Visarionovič Džugašvili koga su prijatelji zvali Koba, a koji će svjetskoj javnosti postati poznat kao Staljin.

Staljin i Trocki su samo dvojica od ljudi koji su u to doba živjeli u Beču, a čije će se sudbine isprepletati tokom 20. vijeka i uticati na živote miliona ljudi, pisao je o ovoj historijskoj zanimljivosti BBC u jednom starijem članku.

Dok su Staljin i Trocki bili mladi komunisti i bjegunci, Sigmund Frojd bio je već dobro poznat naučnik. U isto vrijeme, u Daimlerovoj fabrici automobila nedaleko Beča radio je mladi Josip Broz koji će svjetskoj javnosti postati poznat kao Tito.

Na drugom kraju grada, o studijama umjetnosti maštao je mladi Adolf Hitler. Iako će Hitler kao vođa zločinačke nacističke Njemačke insistirati na rasnoj čistoći, zanimljivo je vidjeti Beč te 1913. godine. To je, naime, bio grad koji je bio središte izrazito multikulturalne Austrougarske, zemlje koja se sastojala od čak 15 nacija i 50 miliona stanovnika. Beč kao središte, bio je mješavina svega i svačega, razni narodi iz svih krajeva monarhije, kao i stranci, tu su se sastajali.

"Manje od polovine od ukupno dva miliona ljudi koliko je Beč tada imao bili su rođeni u gradu, a čak četvrtina stanovnika je dolazila iz današnje Češke pa je češki jezik bio, uz njemački, svakodnevica na ulici", napisala je Dardis MekName, urednica jednog austrijskog mjesečnika na engleskom jeziku.

Kultura ispijanja kafe bila je, baš kao i danas, jedna od glavnih odrednica života tadašnjih građana Beča. Ali, tada nije bilo mobilnih, interneta i tehnologije, a kafane su upravo služile da bi se debatovalo, razgovaralo, raspravljalo, dogovaralo i, na kraju krajeva, družilo.

Naravno, političke teme bile su itekako zastupljene, a iako višemilionski grad u to doba, bila je to dovoljno mala zajednica u kojoj je svako znao svakoga. Kao središte svega i svačega, Beč je bio dobro mjesto za disidente iz drugih zemalja.

"Nije postojala jaka središnja država, to je sve bilo pomalo nespretno. Ako ste željeli da nađete mjesto da se sakrijete u Evropi, a gdje možete da upoznati puno zanimljivih ljudi, Beč je bio jako dobro mjesto", napisao je Charels Emerson, autor knjige 1913. U traganju za svijetom prije Velikog rata.

Frojd se tako često mogao videti u Kafeu Landman, dok su Trocki i Hitler znali da zađu u Kafe Central. Ko zna, možda su se u nekoj raspravi podstaknutoj alkoholom u nekoj od kafana suprotstavili Hitler, Trocki, Staljin i Tito, ali to vjerovatno nikada nećemo saznati.