Dan rudara, 21. decembar, komorati Rudnika mrkog uglja (RMU) „Abid Lolić“ u Biloj dočekuju s novom upravom na čelu i „svjetlom na kraju tunela“. Cilj je jedan – izvući se iz dubioze, duga od 30 miliona KM koji se gomilao godinama!

Savremena oprema

Reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili su jučer ovaj rudnik. U telefonskom razgovoru s Abdulahom Garačom, generalnim direktorom, dogovorili smo detalje, a on je izgovorio jednu rečenicu koja je povećala ionako veliku želju za posjetom:

Garača: Rudari na prvom mjestu

- Hajde da jednom novinari dođu, a da ne pišu crne vijesti iz našeg rudnika.

I ovog puta crnim vijestima zaista nema mjesta. Nakon nesreće koja je pogodila ovaj rudnik i koja je uveliko utjecala na proizvodnju, situacija se postepeno popravlja. Direktor Garača ima viziju i zajedno s ostalima u Upravi radi na saniranju i popravci stanja.

Naš novinar (desno) s poslovođom Šiljkom na ulazu u okno

- Dobili smo najsavremeniju metanometrijsku stanicu. Planiramo povući 5,3 miliona KM investicija u opremanje rudnika, a sve radi zaštite ljudi na radu. Rudari su nam prioritet. Ako oni nemaju uslove za rad, onda nema ni pogona niti ičega drugog – kaže Garača.

Nakon razgovora s prvim čovjekom ovog društva, uputili smo se u zgradu gdje rudari raportiraju. Smajl Šiljak, poslovođa proizvodnje, zadužen je za našu opremu te za ulazak u jamu.

- Ovdje ćemo uzeti lampe – govori Šiljak.

Standardno, rudari, iako rade jedan od najtežih poslova, uvijek su raspoloženi. Šale se i na svoj račun. Ali, novinari su im redovne mušterije.

Husić: Hvala što ste se sjetili

- Slušajte, momci, da vas nisam vidio ovdje prije devet sati večeras. Nećete se tu šepuriti, ima da odradite šiht – govori nam kroz šalu lampar.

Silazimo do okna gdje rudari napuštaju jamu. Čekamo prvu smjenu da izađe. Izlaze u grupama po dvojica-trojica. Prvi izlaze Elvis Hodžić, Muamer Arnautović i Fadil Selman.

- Joj, jarane, hoćeš li da mijenjamo čizme, vidi kod tebe nove – govori Elvis Hodžić i već izuva svoje.

Nije bilo izbora nego da mu damo svoje. Nove. Svi se smiju.

- E, kad si njemu dao čizme, meni daj rukavice – snimio je situaciju s trake koja vozi ugalj Bahrudin Bišić.

Ni tu nije bilo izbora.

- Na tankom smo mi koncu. Rudari generalno. Ako mi ne budemo zadovoljni, neće biti dobro ni parlamentarcima – usput je poručio Bišić.

- Hvala vam što ste nas se sjetili. Dan rudara nama je i Bajram i Božić i Nova godina i sve - govori Dževad Husić, nadzornik proizvodnje i predsjednik sindikalne organizacije.

Crna voda

Rudari su poznati i kao strastveni pušači, prvo što urade nakon što izađu iz okna je - da zapale cigaretu.

- Daj cigaru, brate slatki, nisam dobar dok ne zapalim – rečenica je koju je izgovorilo najmanje pet rudara.

Ukaza se i kamion. Stari DAF. Svi se ukrcavaju i odlaze na kupanje. Posjetu završavamo u zgradi gdje je kolektivno kupatilo, prostorija za prozivku. Prva smjena raportira. Druga ide na prozivku.

Hodnicima odzvanja pozdrav „sretno“. Iz velikog kupatila slijeva se crna voda.

Svi kao jedan

Nemalo smo ostali iznenađeni kada su se rudari prve smjene počeli međusobno pitati „koliko“?! Šiljak nam je objasnio da to oni pitaju koliko su tona uglja u jednom danu iskopali.

- Ovdje su svi kao jedan. Njih samo zanima koliko su uglja iskopali. Podržavaju jedan drugoga, rade i nikada kolegu ne ostavljaju na cjedilu – pojašnjava poslovođa Šiljak.