Kada su 15. marta izbile demostracije u prijestolnici Sirije Damasku, niko (?) nije očekivao da će one biti okidač za najveću krizu na kompletnoj planeti još od 1962. godine i pokušaja SSSR-a da na Kubu instalira nuklearne bombe.

Nedugo nakon izbijanja demonstracija u Damasku, kada su se od vladajuće partije Ba'ath i predsjednika Bashara Al-Assada zahtijevale demokratske reforme i oslobađanje političkih zatvorenika, izbili su oružani sukobi, a onda i rat. 

Rat svih ratova.

Ubrzo su se oformile brojne frakcije, potpomognute također brojnim državama koje su ih na mnoge načine pomagale. Rođena je Islamska država, Rusi i Turci umalo nisu zaratili zbog srušenog aviona, uništena je drevna Palmira...

A, onda je došao Aleppo.

Snage sirijske vojske, odane predsjedniku Basharu Al-Assadu, ušle su u istočni Aleppo, otvorivši tako novo poglavlje građanskog rata u Siriji.

Ovo je bila najveća vojna pobjeda Assada od početka rata 2011. godine, a ova pobjeda označava i veliku prekretnicu u ratu. Međutim, iako se radi o velikom trijumfu snaga lojalnih Al-Assadu, rat u Siriji je daleko od gotovog.

Rat u Siriji je izuzetno zamršen vojno-politički sukob, vjerovatno najzamršeniji u historiji.

Nije nikakva tajna da su u pokušaju rušenja Assada direktno učestvovale SAD, Turska, Saudijska Arabija, Izrael, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su finansirali i naoružali pobunjeničke frakcije. Međutim, čini se da nisu računali na sve što se može dogoditi.

Jedna od pobunjeničkih frakcija koju je finansirala Amerika se "odmetnula" i danas sebe nazivaju Islamskom državom, dok druge frakcije imaju manje, više slične ciljeve kao i ISIS - formiranje države u Siriji koja će počivati na temeljima šerijatskog zakona, odnosno jednog vida vehabizma. 

Tako se nekad ujedinjena sirijska opozicija razdvojila na sekularnu i islamističku. Sirijska opozicija protiv koje se Assad bori nije ujedinjena, već potpuno razjedinjena, te osim što se bori protiv Assada i ISIS-a, bore se i međusobno.

Snage opozicije u Siriji djelovale su pod okriljem zajedničke vojske, tačnije pokušaja stvaranja zajedničke vojske koji se naziva "Slobodna sirijska armija" (FSA).

Početkom građanskog rata u Siriji, FSA je dobila značajna sredstva za naoružanje, primarno od Saudijske Arabije i SAD, ali su se uskoro pojavili problemi.

"FSA je naša najveća baza za nabavku oružja i ljudstva", rekao je jedan pripadnik ISIS-a u intervjuu za njemački Bild prošle godine, samo pokazavši kako je propao plan formiranja bloka koji bi mogao srušiti Assada. Prema podacima Sirijske observatorije za ljudska prava, između 20.000 i 30.000 boraca FSA se od početka rata u Siriji do danas priključio Islamskoj državi.

Da se FSA, kao najveća opoziciona snaga u Siriji, s vremenom radikalizirala, govori i izjava generala Salima Idrisa, prvog čovjeka FSA, nekada glavnokomandujućeg sirijske vojske i oficira sa ogromnim vojnim iskustvom, koji uživa veliki ugled u Siriji.

"Sada je veoma bitno da smo ujedinjeni, ali to je jako teško, da ne kažem nemoguće. Da bi izgledali kao prava vojska, koja bi mogla parirati režimskim snagama, moramo biti ujednjeni, ali to zbog različitih ideologija i političkih ciljeva više nije moguće", rekao je Idris.

Idris i njegovi sljedbenici važe za "umjerenu" opoziciju, odnosno ne zagovaraju selefizam i radikalne ideje, ali su zbog stanja na terenu primorani na saveze sa džihadistima. Idris tvrdi da FS ne sarađuje sa Al-Qaidinim al-Nusra frontom, ali je priznao da imaju zajedničke operacije sa Ahrar ash-Sham grupom.

Ahrar al-Sham je trenutno druga najveća opoziciona frakcija u Siriji i oni se zalažu za formiranje islamske države pod šerijatskim zakonom na teritoriji Sirije. Iako djeluju zajedno u borbama protiv Assada, ova frakcija na FSA ne gleda kao iskrene saveznike, već saveznike iz nužde.

Ova opoziciona frakcija ne skriva svoje savezništvo sa  Jabhat Fateh al-Sham, koji je donedavno bio poznat kao al-Nusra front i koji se nalazi na spisku terorističkih organizacija gotovo svih država na svijetu. 

Naravno, tu su i Kurdi, koji kontrolišu sjever Sirije i primarni cilj njihove borbe je ISIS, ali su tenzije sa Turskom i frakcijama koje one sponzoriše (Turkmeni) na visokom nivou.

Gore nabrojene frakcije i vojske, izuzev Kurda, učestvovale su u "Majci svih bitaka" za Aleppo.

Koliko je rat u Siriji komplikovan, možda najbolje govori podatak da je u bitci za Aleppo učestovovalo, vjerovali ili ne, 21 frakcija i vojska!

Osim regularnih snaga sirijske vojske, na njihovoj strani su bile i uglavnom šiijtske milicije:  NDF, Ba'ath Brigades, Kata'ib Hezbollah, Harakat Hezbollah al-Nujaba, Badr Organisation i Haidar al-Karar Brigades.

S druge strane, opoziciju su činile grupe: Ahrar ash-Sham, Sham Falcons, Jaysh al-Islam, Free Idlib Army, Levant Front, Harakat Nour al-Din al-Zenki, Army of Mujahideen, Syrian Turkmen Brigades, Liwa al-Haqq, Al-Nusra Front, Jaish al-Muhajireen wal-Ansar, Jabhat Ansar al-Din, Harakat Fajr ash-Sham al-Islamiya i Harakat Sham al-Islam.

A, da, to naravno nije sve. U ratu u Siriji direktno ili indirektno učestvuju Rusija, Iran, Liban (Hezbolah), Turska, SAD, Katar, Saudijska Arabija, UAE, Bahrein, Francuska, Velika Britanija, Belgija, Danska i Australija. 

Neke države, kao Iran, imaju i svoju vojsku na terenu u Siriji, dok druge učestvuju u zračnim napadima na ISIS.

S obzirom na zapletenost rata u Siriji, bitka za Aleppo nije odlučujuća, ali je blizu toga. Al-Assad sada drži dobar dio teritorije i ponovo je važan igrač, kog podržava Vladimir Putin. 

Osim toga, treba imati na umu da narednog mjeseca u Bijelu kuću ulazi Donald Trump.

"Trump je najavio da će se boriti protiv terorizma, a to znači da ćemo biti saveznici. Mislim da će Trump biti prirodni saveznik Sirije", rekao je u intervjuu za portuglasku državnu TV-stanicu RTP Bashar Al-Assad prošle godine.

"Nama se može sviđati ili ne sviđati način na koji Assad vlada, ali on se bori protiv terorista, a svi koji se bore protiv terorista nisu naši neprijatelji", rekao je Donald Trump tokom druge TV-debate sa Hillary Clinton uoči izbora u SAD.

Sve ovo govori da treba očekivati i drugačiju politiku SAD u Siriji od naredne godine, a to bi moglo značiti i definitivni poraz opozicije, odnosno ostanak Assada na vlasti, na čemu uporno insistiraju zvanična Moskva i Teheran.

S druge strane, dok su sve oči bile uperene u Aleppo, ISIS je ponovno osvojio Palmiru i podsjetio svijet da su još uvijek tu. 

Ipak, s obzirom na broj i interese upletenih strana, lagan završetak rata u Siriji ne treba očekivati, a sve dok je tako, najveći gubitnik je nedužni narod ove napaćene zemlje, civili koji se nalaze na meti svih sukobljenih strana i čiji je broj poginulih iz dana u dan sve veći.