Otprilike na sredini oko 56 kilometara dugog toka rijeke Janje, u selu Priboj kod Lopara, danas rade dvije vodenice Anđelka Delića (62), čuvenog vodeničara čiji su, kako i sam kaže, svi preci bili vodeničari. Anđelko je prije rata radio u tuzlanskom „Umelu“, a u poslijeratnim godinama melje brašno, pšenično i kukuruzno.
Anđelko kaže da narod postepeno „dolazi svijesti“ i sve više konzumira zdravu hranu, crni pšenični somun, pogaču i proju. Uz osmijeh dodaje da i žene kupuju njegovo brašno, „zbog zdravlja i linije“.
I dok ispod vodeničnog žrvnja izlazi bijelo i žuto, kukuruzno i crno pšenično, Anđelko spretno u maloj metalnoj bubnjari, na razgrnutom žaru, kuha kafu dobrodošlice.
- U vodenici odmaram dušu. Imam vremena i strpljenja svakoga da saslušam, da uslužim. Volim i puno da pričam, nikada se od toga ne umorim. Ljudi se u vodenici otvore, raspričaju. Kad je čovjek raspoložen za priču, to raspoloženje prenese i na druge, ako je ljut i nabusit, onda svi bježe od njega - objašnjava svoju životnu filozofiju pribojski vodeničar.
Anđelko kaže da u vodenicu dolaze svi, bez obzira na to koje su nacije ili vjeroispovijesti. Stomak i želudac, veli Anđelko, ne poznaju i ne priznaju nikakvu politiku i naciju.
- Moj glavni pomoćnik u vodenici je Izet Haračić iz Teočaka. Vodeničko kamenje nabavljam od Rešada Orića iz Starog Teočaka, naselja Točilo ili Majdan. Žito meljem za sve ljude dobre volje. Dolaze mi ljudi iz Tuzle, Lopara, Ugljevika, Bijeljine, čak i iz Posavine. Dva puta je otac poznate teniserke Andree Petković, rođene u Tuzli, koja živi u Njemačkoj, dolazio po brašno iz moje vodenice. Nosio ga je u Njemačku, gdje su za Andreu pripremali ukusna jela - ponosno priča Anđelko.
Nekada su Delići, priča on, negdje između dva svjetska rata, imali čak pet vodenica na Janji.
Sin mu pomaže
I dok je jedan od Anđelkovih sinova blizanaca Bogosav već preuzeo obaveze u vodenici, koja se ne zaustavlja ni danju ni noću, drugi sin Ivan uspješno okončava studije geologije u Tuzli. Anđelko kaže da su djeca više na majku, prosvjetnog radnika, ali da je i on od malih nogu volio čitati.
