Osvrt s američke verande

Bosanski islam i evropski šovinizam

Objavljeno: 10. 12. 2016 - 14:09 Novosti » Pogledi A A A Times Arial
Bosanski islam i evropski šovinizam

Digla se nedavno kuka i motika na hrvatsku predsjednicu Kolindu-Grabar Kitarović što je kazala da se bosanski islam počeo manifestirati u do sada neviđenim oblicima. Doduše, ona je u svom evropskom strahu možda i pretjerala s brojkama o povratnicima sa sirijskog ratišta. 

Erdoanova prijetnja

Ali, zbog obavještajnih informacija kojima raspolažu i o kojima se manje piše u novinama, evropski vladari sve više strahuju da bi turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) mogao otvoriti kapije i, kako je i zaprijetio, u Evropu, u istom izbjegličkom valu propustiti hiljade onih koji su spremni da naprave haos.

Zatvarati oči pred tom tragičnom realnošću, o velikom broju mladih, ispranih mozgova, umočenih u opće beznađe i njihovom neizvjesnom putu na obećani Zapad, potpuno je neodgovorno. Uostalom, ono što je hrvatska predsjednica progovorila javno, neki od nas gunđaju već odavno.

Prigovaraju objektivno i najveći znalci, naši domaći akademci. Esad Duraković, kojega citiraju i u arapskom svijetu, upozorava na neki novi projekt protiv Bosne, kroz njenu ekonomsku arabizaciju. A Enes Karić, Bosanac koji je preveo Kur’an, filozofski podsjeća da je Bog stvorio ženi lice ne da ga ona skriva, već da mu se divimo i da zato uvažavamo ženu. Baš kao što je zbog toga, izgleda, pukao film i Angeli Merkel.

Uglavnom, od pomiješane odjeće, crnih čalmi ili nešto drugačijeg od bosanskog folklora, sve do agresivnog ponašanja, posebno prema nježnijem spolu, narušava se slika i našeg stoljetnog bosanskog islama. Tako je to kad ga davno, zbog svog civilizacijskog rariteta nismo stavili na UNESCO-vu zaštićenu listu. 

Volimo mi kad nam kažu da je Sarajevo evropski Jerusalem, prizivajući se i na našu iskonsku toleranciju. Ali, treba pogledati i kakva nam je periferija, na kojoj nema takve kulturološke raznolikosti.

Taj ratom, a bogami i genocidom, pa onda i političkom besperspektivnošću sprženi prostor sada naseljavaju neki drugi ljudi; manje tolerantni i ponegdje, od pukog preživljavanja, opravdano utrnuli ljudi. Neke od njih ponekad “pomažu” neka bogata “arapska braća”. Što je najgore, ne da bi se ljudima pomoglo, već da bi oni, svjesno ili nesvjesno, zaigrali u nekom novom projektu protiv Bosne. Smišljenom u ko zna kakvom centru moći. 

U Moskvi, Beogradu i Banjoj Luci već odavno koriste taj narativ o prisustvu sve opasnijih muslimana na Balkanu. A mi, branimo Bosnu od Kolinde?! E da smo tako znali odbraniti Domovinu od pogrešnog imena koje je jednoj njenoj polovini i dato zbog prisustva raznih pogrešnih ljudi.  

Zaboravili su da nas je Ratko Mladić u Srebrenici ubijao, zbog pogrešne legitimacije, jer smo “Turci”. Možda bi bilo drugačije da smo svi Bosanci.

kolinda-grabar-kitarovic

Kolinda Grabar-Kitarović: Ne smijemo zatvarati oči pred realnošću

Američka perspektiva
 
Dobro se sjećam kada je odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton) na CNN-u upitan kako je nakon svega Amerika mogla dozvoliti da se pola Bosne nazove “srpska”. To je zato, rekao je Klinton prije više od 20 godina, da bi RS postala kontrateža mogućoj islamskoj radikalizaciji Bosne i Hercegovine. 

Dakle, kada se domaće vrijednosti pervertiraju, onda to može biti u funkciji ko zna kakve, makijavelističke, đavolje politike, uz sve usputne stanice od Beograda do Brisela ili dalje.

O svemu ovom mogli bismo, dakako, i na filozofskoj razini. Nakon svega, mudrost je Bosni potrebna kao kruh nasušni. Tamo, gdje u Bosni počinje potiranje vlastitog evropskog identiteta - slijedi nastavak patnje i ko zna još kakvog stradanja. 

U nedostatku drevne mržnje koju je Evropa, za razliku od Balkana, potisnula u socijalnu genetiku, vidljivu samo pod mikroskopom, šovinizam je moderniji oblik, koji politika spektakularno i otvoreno rabi. Primjeri su svuda oko nas. Nešto je truhlo u državi Danskoj, pa nam opet slijedi šekspirijanska dilema: biti ili ne biti.

Da, ja sam musliman, kršćanin, budista i Jevrej u isto vrijeme, rekao je Mahatma Gandi. 
Zapravo, u tome i jeste suština islama koju, nažalost, mnogi muslimani još ne mogu shvatiti. Jer, islam je poslan svim ljudima i narodima - kao milost svjetovima. Do nas je kako ćemo ga u srcu čuvati i svijetu oko nas predstavljati.



Autor: Erol AVDOVIĆ
Preporučujemo vam