LIFESTYLE

Evo zašto do Trećeg svjetskog rata uopšte neće doći!

Tendencija za inercijom je ogromna

Redakcija

9.12.2016

Unatoč ogromnom pritisku i govorima o ratovima, ipak nećemo gledati apokaliptične vizije novog svjetskog rata između svih naroda

Danas nije potrebno špekulirati o tome da se svijet nalazi u hladnom ratu između Rusije i Amerike. Dok se na sva usta govori o potencijalnom početku 3. Svjetskog rata, te mogućnosti gotovo i nema. Zapravo, vjerovatnost za to posljednjih desetljeća nikada nije bila niža. Ipak, budućnost ne valja predviđati iz prošlosti, nego naprotiv, važno je sagledati faktore koji su vodili do smanjenja rata općenito i pokušaja da se ratovi stišaju.

Šta se promijenilo? Prvo, nakon 2.svjetskog rata države koje su to mogle, napravile su nuklearno oružje da bi se osigurale. Nije slučajnost da je kraj zadnjeg globalnog rata bio zbog otkrića atomskog oružja, odnosno nuklearnog razaranja. Mogućnost totalne destrukcije svijeta osiguralo je s druge strane veliku prepreku da bi se takvo nešto zaista i dogodilo. Umjesto toga, velike svjetske sile sada vode ovlaštene ratove (rat u Vijetnamu i Afganistanu,1980) koji onemogućuju njihovim rivalima širenje nemira na globalnoj razini. Oni zapravo jedni druge sprečavaju u tome. Nesreće su naravno moguće, ali mogućnost za njih je vrlo mala. Što je još važnije, niko tko je na vlasti ne želi uzrokovati totalno uništenje.

Šta je naime sa 3. svjetskim ratom koji nije nuklearni globalni rat? I druge su promjene- ekonomske i socijalne učinile da je i ovakva vrsta rata gotovo nemoguća. Svijet je postao ekonomski potpuno povezan nakon zadnjeg svjetskog rata; ekonomska saradnja i slobodna trgovina ispreplele su ekonomije svih svjetskih zemalja. Globalna trgovina je porasla kao nikada prije. Današnja potražnja svodi se na robu poput tehnologije, nakita, hrane, kozmetike i lijekova u čijim se sastavima nalaze poluproizvodi proizvedeni u raznim dijelovima svijeta.

Kada bi došlo do globalnog rata, svjetska trgovina postala bi noćna mora. Brodarina bi postala skupa zbog troškova osiguranja, plovidba bi postala gotovo nemoguća. Mnoga roba, uključujući i zalihe energije (nafta i rude i ugljen) koje su komponenta vojne opreme postala bi nedostupna na nekim mjestima. Opskrba hranom također bi bila prekinuta. Zbog mogućih ovakvih događaja države su osigurale federalne rezerve. Drugim riječima, međuzavisnost zemalja postala je prevelika da bi bila uništena.

Druge promjene bile bi socijalne prirode. Demokratske zemlje ne žele ratovati jedne s drugima, zapravo, tendencija širenja liberalizma je povezana sa smirivanjem ratova u svijetu. Internet i socijalne mreže povezale su svijet više nego ikad prije; još za vrijeme 2.svjetskog rata populacija je bila distancirana fizički i jezično, postojao je nedostatak komunikacijskih sredstava. To znači da je političarima bilo lako podvaliti narodu misao kako je neprijatelj zao i kako ga se mora pošto poto pobijediti. Danas, ljudi iz zemalja neprijateljskih odnosa nalaze se na internetu i spoznaju da su nemiri samo u interesu vladajućih.

Što je najvažnije, nasilni incidenti i smrt mogu biti emitirani u svijet vrlo lako. Javnost je šokirana i zgrožena brutalnom realnošću rata stoga je puno teže vladama provoditi visoke vojne mjere agresije, javlja dnevno.hr. Svijet kao cjelina postaje sve bogatiji, gotovo je nemoguće da bi izbio ikakav globalni rat zbog toga što svi posjeduju sve što im treba i žive u miru. Ratovi zapravo izbijaju među skupinama koje su odlučile da žele nešto što ima neko drugi i to uzeti nasilno.

Tendencija za inercijom je ogromna. Jasno je da su motivi za svjetski rat niži nego prošlih decenija, dok je osjetljivost sve veća. Unatoč ogromnom pritisku i govorima o ratovima, ipak nećemo gledati apokaliptične vizije novog svjetskog rata između svih naroda.