Mora se raditi kakvo god da je vrijeme, bilo da pada, puše ili da je upeklo. Tako bi se otprilike moglo reći za Džahida Hadžića iz Sarajeva, prodavača na pijaci ''Markale'', i građevinske radnike Uzeira Macića i Muharema Mujalu. Ustajanje iz toplog kreveta u vrijeme kada većina sugrađana spava njihov je sastavni dio života. I tako godinama.

Stalne mušterije

Reporteri „Dnevnog avaza“ bili su jučer ujutro na pijaci ''Markale''. Grad spava. Temperatura minus jedan. Još ni tramvaji ne voze. Čekali smo u pola 5 prve prodavače. Ubrzo je stigao Džahid Hadžić. Nabrzinu je izbacio robu i odmah počeo pripremati svoj štand. Nasmijao se kada smo, onako tromi i pospani, prišli njegovom stolu.

- Kakva je vas nužda natjerala da bauljate ovako rano po pijaci, pa nisam još stigao ni robu izvaditi - govori Hadžić.

Priča nam da je i njegova majka prodavala povrće na ''Markalama'', a on joj je kao dječak pomagao.

- Navikne se čovjek i na rano ustajanje i na zimu i na veliku vrućinu, na sve. Ništa ja više ne osjećam. Školovao sam kćerke od zarade sa stola s pijace. Imam svoje zemlje i sve povrće uzgajam, a sve i prodam. Nikad se nisam žalio, imam stalne mušterije i drago mi je da je tako - kaže ovaj prodavač.

Da bi izašao na pijacu, kaže, u startu je u minusu 30 KM.

- Svaki dan moram imati za zakup stola i parking. Sve što prodam preko toga, ostaje meni - priča dok vadi krompir iz paketa.

Kad smo već došli tako rano na pijacu, red je da nešto i pazarimo. Hadžić nam pakuje domaću mrkvu, luk, krompir, jabuke...

- Puna kesa za pet maraka - kaže i poručuje da navratimo oko Nove godine.

Bit će i suhog mesa, pa da nas počasti.

Nešto kasnije uputili smo se u sarajevsko naselje Bojnik. Firma „HP Investing“ Mostar dobila je posao uređenja korita rijeke Bosne. Konačno, na radost svih mještana Dogloda, Bojnika i ostalih naselja, njihove kuće više neće biti poplavljene sa svakom jačom kišom. Na radilištu zatičemo Mirsada Špagu, poslovođu.

Mujala u vodi do pasa: Blato i hladna voda njihova svakodnevica (Foto: B. Nizić)

Kaže da su radnici već ispunili normu i većina ih je otišla. Ostali su majstori Uzeir Macić i Muharem Mujala. Hladna Bosna nabujala, a Mujala do pasa u vodi.

- Ovo je dobro sad kakva je bila. Malo smo je ukrotili - kaže kroz smijeh dok se izvlači iz duboke vode.

Mala peć

Njegov kolega Uzeir ima još pet godina do penzije. Iako, realno, već je trebao uveliko primati penziju.

- Dobro je da imam priliku igdje raditi. A penzija kakva bude, neka bude tanka, a duga, bolje je nego debela, a kratka - govori on.

Radi bez rukavica. Kaže, ne može, smetaju mu.

- Nama je najveći problem kada Bosna nabuja, onda ne možemo raditi. A ovo što je hladno, ne smeta. Navikli smo. Imamo se gdje i ugrijati - kažu radnici, pozivajući nas u kontejner da vidimo njihovu malu peć.

U kontejneru imaju peć, malo se ugriju i opet na radilište

Ostavili smo ih u blatu do koljena. Uskoro će i oni kući. U tople domove. I sutra sve iznova.

Završetak posla u januaru

Kako nam je kazao Mirsad Špago, ako ih vrijeme posluži, radovi bi mogli biti završeni u januaru.

- Ako ne bude kiše, nastavljamo ovim tempom i to će biti odlično. A kada padnu kiše, rijeka nabuja i onda su nam ruke svezane - pojašnjava on.