Tužioci na suđenju Ratku Mladiću zatražili su od sudija Haškog tribunala da Mladiću izreknu kaznu doživotnog zatvora zbog genocida i drugih zločina nad Muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH.
Zastupnici optužbe tvrdili su, u završnoj riječi da su dokazali krivicu komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Mladića za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, prenosi Birn.
"Ti zločini su počinjeni...Došlo je vrijeme da Ratko Mladić odgovara za svaku od svojih žrtava i za sve zajednice koje je uništio. Izreći bilo koju drugu kaznu od najstrože - doživotne kazne - bilo bi...uvreda za žrtve i protivno pravdi", rekao je tužilac Alan Tieger.
Tužilac je rekao da "niko ne može ni da zamisli dubinu patnji za koje je Mladić odgovoran".
Nazivajući generala Mladića "gospodarom života i smrti" tokom rata u BiH, Tieger je to ilustrovao Mladićevim riječima upućenim, u ljeto 1995, Muslimanima evakuisanim iz Žepe: "Poklanjam vam vaše živote".
U posljednjem dijelu završne riječi, tužilac Peter McCloskey rekao je da je Mladić igrao ključnu ulogu u planiranju i izvođenju genocida u Srebrenici, u okviru udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo "ubijanje svih vojno sposobnih muslimanskih muškaraca" u Srebrenici i "protjerivanje" žena, djece i staraca.
Mladićevu "genocidnu namjeru" u Srebrenici, tužioci su dokazivali njegovom izjavom, na dan pada enklave, 11. jula 1995., da je "došao je trenutak da se poslje bune na dahije Turcima osvetimo na ovim prostorima".
Mladićeva "genocidna namjera", po tužiocu, očigledna je bila i u njegovoj poruci srebreničkim Muslimanima, dan kasnije, da mogu "opstati ili nestati" i u pozivu da "spase vaš narod od uništenja".
"Tokom šest dana poslje ovih zloslutnih komentara, Mladićeve trupe zarobile su i ubile više od 7.000 muslimanskih muškaraca i dječaka", naglasio je McCloskey.
Kako je rekao, "do sada je identifikovano gotovo 6.000 žrtava, a mnogi se još vode kao nestali. Očekujemo da će konačni broj žrtava premašiti 7.000".
Po brojnim dokazima, kazao je McCloskey , ključnu ulogu u planiranju i počinjavanju tih ubistava odigrali su Mladić i njemu potčinjeni oficiri, poput Ljubiše Beare, Vujadina Popovića i Zdravka Tolimira, koje je Tribunal već pravosnažno osudi na doživotni zatvor zbog srebreničkog genocida.
Kao dokaz da je Mladić sa saradnicima, u noći izmedju 11. i 12. jula 1995, odlučio da svi srebrenički Muslimani budu pobijeni, tužilac je citirao svjedočenje oficira VRS Momira Nikolića da mu je potpukovnik Popović to izričito prenio.
Mladić je na terenu u Srebrenici, od 11. do 14. jula, imao "punu komandu i kontrolu", tvrdio je zastupnik optužbe.
Za to vrijeme, snage pod njegovom komandom su oko 6.000 zarobljenih muslimanskih muškaraca prebacile na više lokacija u okolini Zvornika, gdje su ih organizovano streljali do 17. jula.
Dok je Mladić bio "u središtu zbivanja" oko Srebrenice, po tužiočevim riječima, bilo je počinjeno prvo masovno ubistvo u selu Kravica sa više od 1.000 žrtava, a zatim i u selu Orahovac.
"Počinioci su bili pripadnici VRS i MUP RS (Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske) koji su djelovali po Mladićevoj komandi", kazao je McCloskey, odbacujući kao "nezamislivo" da je to moglo biti rađeno bez generalovog odobrenja i znanja.
Podsećajući da je 13. jula general Mladić razgovarao sa zarobljenim Muslimanima, obećavajući im da će ići u razmjenu, tužilac je kao "ključni dokaz" generalove "ubilačke namjere" označio činjenicu da je on prekinuo popisivanje Muslimana, koji su ubrzo bili prebačeni na mjesta gdje su ubijeni.
Za razliku od odbrane, zastupnik optužbe je tvrdio da je Mladić imao punu komandu nad "ubilačkom operacijom" u Srebrenici i dok je bio u Beogradu, od 14. do 17. jula 1995.
Prema optužbi, VRS je desetine hiljada žena i djece iz Srebrenice protjerala u Kladanj, nakon što je Mladić rekao: "Evakuisaćemo i ko hoće i ko neće".
"Mladić im nije ostavio da biraju - da bi obezbjedili goli opstanak, morali su da odu", rekao je McCloskey, nazivajući "uvredljivom" tezu odbrane da su oni otišli dobrovoljno.
Tvrdnju Odbrane da su zločin u Srebrenici počinile neidentifikovane "paravojske" i "osvetnici", zajedno sa bezbjednosnim oficirima VRS Bearom i Popovićem, nad kojim Mladić nije imao kontrolu, tužilac je odbacio kao "apsurdnu".
"Mladić jeste zločinac, ali nije budala", ocijenio je McCloskey.
Nasilno uklanjanje Srebrenice kao muslimanske enklave u istočnoj Bosni bio je, po njegovim riječima, cilj koju su politički i vojni lideri RS proklamovali još 1992. godine. General Mladić je u novembru te godine naredio da se “neprijatelju nanesu najveći mogući gubici” i da se on “prisili da sa muslimanskim stanovništvom napusti" Podrinje.
Tužilac je, kao dokaz, citirao i Direktivu 7 kojom je, u martu 1995., predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić naložio da VRS "dobro osmišljenim dejstvima" u enklavi "stvori nepodnošljive uslove potpune nesigurnosti, bez nade u dalji opstanak i život stanovništva".
Po tužiocu McCloskey, VRS je, pod Mladićevom komandom, upravo to i učinila prije napada na Srebrenicu, sabijajući u oko 45.000 Muslimana u enklavu kojoj je blokadom humanitarne pomoći nametnula neljudske uslove.
Mladićeva Odbrana započeće svoju završnu riječ u petak, 9. decembra.
