Iza Evropske unije zaista je teška godina, a stanje se upravo pogoršalo. 

Iduća bi godina mogla pretvoriti egzistencijalnu prijetnju Unije u stvarnost. Kraj zajedničkog 60-godišnjeg projekta kojem je cilj transformirati politiku cijelog kontinenta, sada je jasna mogućnost.

Neki s veseljem čekaju raspad Evropske unije, drugi s užasom. No maloko je dobro promislio što bi to zaista značilo. 

Rezultati italijanskog referenduma smijenili su premijera s njegovog mjesta. Novi bi premijer mogao na vlast doći i bez općih izbora, što bi vjerovatno izazvalo opšte nezadovoljstvo u zemlji. Kako bilo, prije ili kasnije, glavna opozicija, ‘Pokret pet zvijezdica’ mogla bi biti izabrana uz obećanje da će zemlju izvući iz eurozone, a možda i iz same Evropske unije.

Evropska ekonomija grca

A Unija ionako već nije u dobrom stanju. Evropska ekonomija još uvijek grca. Zemlje članice propitkuju i drugi zajednički projekt – prostor granica u Uniji. Taj bi populistički vjetar mogao puhati tokom iduće godine.

Povrh svega, valja istaknuti da je Italija bila rodno mjesto Evropske unije. Podsjetimo, Rimski je ugovor bio potpisan 1957. godine.

Tu je i Brexit. Nije upitno da je to bio ozbiljan udarac za EU. No kako god neočekivan taj udarac bio, neke zemlje članice za njega su se ipak dugo pripremale. Velika Britanija nije uvela euro, nije bila dio dogovora o pravosuđu i unutrašnjim poslovima, niti dio bezgraničnog režima. Kao da je bila dio Sunčevog sistema, ali tamo negdje iza Plutona, piše BBC.

Pitanje Francuske i Holandije

Italija je, za razliku od toga, bila jedan od ‘unutrašnjih’ planeta. Baš kao što je i Holandija. Tamo bi Stranka za slobodu Geerta Wildersa mogla pobijediti na izborima iduće godine, a on bi mogao postati novi premijer te zemlje. I on želi izlazak Holandije iz Evropske unije.

No najveći je igrač ipak Francuska. Očekuje se da će predsjednički izbori u toj zemlji biti borba između Marine Le Pen iz Nacionalne fronte i Francoisa Fillona iz desnog centra. Le Pen je obećala referendum o članstvu Francuske u Evropskoj uniji, dok Fillon želi kraj snova o federalnoj Evropi.

Italijani, Francuzi i Holanđani će tokom iduće godine postaviti važna pitanja o Evropskoj uniji. Možda će upravo sudbina EU biti glavno pitanje na izborima u tim zemljama. Prividan uspjeh desničarskih stranaka potaknut će i vodeće stranke na razmatranje tih ideja.

Važnost Njemačke

Italijansko napuštanje eurozone bit će veliki šok najvažnijem projektu EU-a, no uprkos tome, EU može preživjeti. No može li preživjeti Unija bez Francuske, Holandije i Velike Britanije?

U teoriji, mogla bi preživjeti bez tri najveće evropske ekonomije, ali to bi bila sasvim drugačija unija, baš poput vojske pred povlačenje, a ne poput kontinentalne velesile.

Ne treba zanemariti ni Njemačku. Gotovo svi vjeruju da će Angela Merkel i četvrti put postati njemačka kancelarka. Niko ne misli da joj to neće poći za rukom, ali u ovo vrijeme prije godinu dana niko nije mislio ni da bi Donald Trump mogao postati novi predsjednik SAD-a. 

Desničarska AfD predstavlja velik izazov u Njemačkoj. Iako ne predlaže službeno napuštanje Evropske unije, čini se da mnogi njezini predstavnici i pristalice upravo to žele. Ipak, AfD želi napustiti eurozonu i više moći dati nacionalnim državama.

Oni koji vjeruju u EU bolno su svjesni trenutne klime, no njihovi odgovori nisu dovoljno brzi. Uglavnom pozivaju na politike promoviranja poslova i rasta, ili se zalažu za smanjenje birokratije Evropske komisije.

‘EU je potrčala prije nego što je mogla hodati’

No postoje i neka svježija razmišljanja: ona uskoro bivšeg italijanskog premijera, predsjednika Evropskog vijeća Donalda Tuska i holandskog premijera Marka Ruttea. Njihov je glavni argument taj da je EU posrnula jer je pokušala trčati prije nego što je mogla hodati.

Ukinula je unutrašnje granice bez osiguranja onih vanjskih i uspostavila zajedničku valutu bez zajedničke porezne politike.

Oni koji se zalažu za blažu zajednicu, poput mnogih u zemljama istočne Evrope, također žele zadržati dijelove kao što su zajedničko tržište i poticaji.

Povratak u Evropu nacionalnih država?

Moguće je da će nadolazeći izbori pokazati izraženiji euroskepticizam i da niti jedna od stranaka koje su protiv EU neće doći niti blizu vlasti. Ako ipak ne bude tako, raspad Evropske unije bit će spor, ali haotičan, piše Net.

Morali bismo ozbiljno shvatiti povratak u Evropu nepovezanih nacionalnih država bez jedinstvenog tržišta, s granicama i zapitati se što bi od saradnje i zajedničke politike preostalo.

Rusija bi u tom slučaju likovala a Vladimir Putin bi najvjerovatnije imao taj luksuz da može odabirati prijatelje i neprijatelje, bez opasnosti od sankcija cijelog bloka država.

Glavno pitanje ipak ostaje ono o Njemačkoj. EU je izgrađena kako bi sadržavala moć te zemlje, no sada ta zemlja ima veliku odgovornost kako bi pronašla konsenzus. To se ipak vjerovatno neće promijeniti, osim ako na vlast u Njemačkoj dođe krajnja desnica. No teško je predvidjeti kako bi se Njemačka mogla nositi s ruševinama projekta u kojeg je toliko puno uložila, piše BBC.