Američki pisac, režiser dokumentarnih filmova i univerzitetski profesor Bil Karter (William Bill Stamford Carter) dobro je poznat u Bosni i Hercegovini, ali i u više od 70 drugih zemalja svijeta, gdje, kako sam kaže, redovno spominje Bosnu. U Sarajevu je boravio neko vrijeme i za vrijeme opsade grada. Autor je nekoliko nagrađivanih bestseler romana i knjiga posvećenih najvažnijim globalnim pitanjima poput klimatskih promjena i zdrave hrane. 

U2 u Sarajevu

Karterova knjiga “Ludaci trče unutra” (“Fools rush in”) posvećena je odluci da ostane u opkoljenom Sarajevu i podijeli sudbinu Sarajlija tokom agresije na BiH. Njegov dokumentarac “Miss Sarajevo”, koji je producirao sa svjetskom zvijezdom Bonom Voksom (Buon Vox), višestruko je nagrađivano filmsko svjedočenje o tom vremenu. 

Karter je organizirao i čuveni “satelitski” koncert grupe U2 za opkoljeni grad, a onda 1997. godine i nastup ove grupe uživo u Sarajevu. Počasni građanin Sarajeva postao je 2009. godine. 

Ekskluzivno za “Avaz” Karter govori o svom razočarenju izborom Donalda Trampa (Trump) za novog predsjednika SAD. Osvrće se i na situaciju u BiH te objašnjava zašto misli da u budućnosti niko neće moći zaustaviti mlade Bosance da donesu promjene u našoj državi.

S kakvom se to Amerikom suočavamo nakon novembarskih predsjedničkih izbora i pobjede Donalda Trampa?

- Mislim da će u sljedećih nekoliko godina Amerika biti zemlja koju mnogi ljudi u njoj, kao i oni drugi u svijetu, jednostavno neće prepoznati. Ovaj čovjek (Tramp) u Ovalnom uredu (ured predsjednika SAD u Bijeloj kući, op. a.) krajnja je neznalica u mnogim pitanjima kako na domaćem tako i međunarodnom planu. Mi ćemo biti zemlja u kojoj će ljudi tražiti da se čuju, ali neće ih čuti. To rastužuje mnoge Amerikance. I mislim da mnogi oni koji su glasali za Trampa uveliko žale zbog te njihove odluke. U isto vrijeme, historija je čudovište. Mi sada prolazimo kroz taj ciklus kao i mnoge druge zemlje koje su to već prošle. Vrijeme je da Amerika pokaže sebe samu i to da je američki sistem sposoban da se održi i, kad je potrebno, odbaci nekoga kakav je Tramp.

Jeste li Vi uopće očekivali ovu pobjedu, s obzirom na mnoga predviđanja i ankete koje su favorizirale Hilari Klinton (Hillary Clinton)?

- Ne, nisam očekivao da će Tramp pobijediti, ali u isto vrijeme nisam bio uvjeren da će Hilari apsolutno pobijediti. Mislim da sada Demokratska partija shvata da su oni na svoje birače i njihovu agendu gledali iz stolice očekivanja, a nisu radili dovoljno da bi dobili glas građana. 

Način zlostavljanja

Ali, zašto je za ovakvog Trampa svoj glas dalo toliko mnogo Amerikanaca?

- To pitanje prevazilazi i moje mogućnosti da to razumijem. Preplašen sam da bi on mogao nanijeti više štete od koristi u naredne četiri godine. Prije osam godina izabrali smo crnca za predsjednika, a prošlog mjeseca izabrali smo bijelog čovjeka, rasistu, šovinistu i ženomrsca, koji koristi strah i gađenje (prema drugim ljudima) kao način zlostavljanja. Znači, mi smo interesantna zemlja, koja se bori da povrati osjećaj ko smo i šta smo. Ili se ja tome samo nadam.

Majkl Mur (Michael Moore), koji se svojevremeno rugao Bušu, predvidio je Trampovu pobjedu, ali ga je malo ko ozbiljno shvatao. Je li ova medijska kultura u Americi i šire saučesnik u kreiranju nepostojeće, gotovo sablasne virtuelne realnosti u kojoj gubimo čuvstva za iskonsku ispravnost?

- Mislim da je to, donekle, tačno. Naši su mediji dozvolili Trampu da pola godine bude pozivan na sve njihove šou programe, samo da bi imali veću gledanost. To znači da su oni ostavili postrani sve novinarske instinkte i odgovornosti da bi keširali prihode na Trampovoj popularnosti. A to je Trampu dalo glas. Što se tiče “nepostojeće” virtuelne realnosti, to nam se događa već neko vrijeme. 

Ironično je da, kad sam radio satelitski “link” iz Sarajeva sa U2 bendom tokom bosanskog rata, mnogi su ljudi mislili da smo mi “zabavljali” masu. Prezirali su nas tada mnogi u Bosni i širom Evrope. Ipak, mi smo od samog početka tvrdili da radimo ono što medijske vijesti nisu radile. Hoću reći da su vijesti odavno postale zabava i mi smo pokušavali da se dogode originalni “sirovi” i ljudski momenti u tome: da angažiramo i povežemo mlade ljude u Evropi s narodom u Sarajevu bez medijskih zamki na tom putu.

A šta je s republikancima?

- Oni su samo konfuzni u vezi s tim ko je njihova baza. Republikanci nemaju pojma ko je njihova baza. I sasvim otvoreno, njihova baza je bijesna i ja bih još rekao da je ta baza glasala protiv svojih interesa. Ne želim niti se nadam da Tramp ne uspije, jer to bi bilo glupo, ali ne shvatam kako će on, recimo, povući (Obamin) zdravstveni zakon, a da pri tome ne poskupi premije osiguranja i ne smanji pokrivenost zdravstvenih usluga. To će biti poziv za otrežnjenje za mnoge koji su glasali za njega. Isto tako, Amerikanci će platiti iz vlastitih džepova ako on započne bilateralne trgovačke ratove. Nadam se da će, ipak, naša zemlja uspjeti pronaći izlaz iz ovoga. 

Član BHAAS

Nedavno ste postali počasni član BH Američke akademije nauka i umjetnosti ovdje u SAD, što je još jedna potvrda Vaše povezanosti s Bosnom. Koliko pratite događanja u BiH, 21 godinu poslije potpisivanja Dejtona, i zašto je BiH upala u neku vrstu zaborava?

- Ponosan sam što sam postao počasni član Akademije (BHAAS). Imam veliku ljubav prema Bosni koja seže u vrijeme koje sam proveo s prijateljima na terenu tokom njenih najtamnijih dana. To ne prolazi i, kad umrem i kad me sahrane, ta veza će sa mnom otići u zemlju. 

Što se Dejtona i Bosne tiče, mislim da nema misterije što BiH u tome ne može pronaći način da ispravno funkcionira. Dio optužbi se zbog toga uvijek može prebaciti na političare i lične interese, ali Dejtonski mirovni ugovor je bio održiva solucija za okončanje rata, kao što on nije način da se dozvoli slobodnoj zemlji da funkcionira. To treba adresirati, ali da bi se to učinilo, treba vam koalicija zemalja da se fokusira na potrebne promjene, što je, plašim se, veoma teško danas u ovoj međunarodnoj areni.

Je li Rusija postala glavni kočničar na Balkanu, koji koristi američku prezauzetost u drugim dijelovima svijeta?  

- Da, mislim da Rusija pokušava pokazati svoje mišiće i utjecaj u mnogim dijelovima svijeta i da se u tome neće zaustaviti dok je Putin na vlasti. Sada, kada Ameriku bude vodio Tramp, ne vidim mnogo izgleda za kontranapad, osim ako ga republikanski Kongres, u kojem dominiraju politički jastrebovi koji Rusiju vide kao čistu prijetnju, ne natjera da na to obrati pažnju.

Hoće li Vašington uopće učiniti nešto da ispravi historijsku grešku u vezi s Dejtonom, a to je stvaranje RS, ili će BiH ostati cementirana u dejtonskom statusu quo, jer trenutno, možda upravo zbog Rusije, nema moći ponovo pokrenuti to pitanje? 

- Mislim da se Dejton tek ponekad slučajno nađe na agendi Stejt departmenta, jer svako zna da to dalje urušava Bosnu i svaku njenu održivu budućnost. Efektan bi bio tek angažman nekog u vrhu Stejt departmenta ili Bijele kuće, koji bi zagovarao promjene. Trebalo bi da ta persona ili politička institucija iz nekog važnog glavnog grada sazove sve zemlje koje su bile uključene u pravljenje Dejtona. Hoće li se to goditi baš sada - sumnjam. Prvo, sumnjam da je Trampu do toga stalo. Drugo, kad je Rusija i njena agresija u pitanju, Amerika će morati izabrati svoje bitke, za koje vjerujem da će biti u drugim dijelovima svijeta.

Kako uopće vidite BiH i Balkan za deset godina?

- Uvijek imam nadu za Bosnu. Pretpostavljam da će za deset godina to biti prosperitetnija zemlja. Mnogi u BiH koji ovo čitaju će se, sigurno, nasmijati uz poruku: “Da ti je samo vidjeti šta se ovdje događa”. 

Znam, ali svaki rad na promjeni je težak. Prigovarati je lako. Vjerujte mi, Amerikanci su upravo sada u sredini tog procesa. Ljudi se žale zbog Trampa, e pa ustanite onda i držite ga odgovornim i budite sigurni da glasate sljedeći put.

Koja je poruka mladim Bosancima i Hercegovcima danas, 21 godinu poslije ovog umnogome i dejtonskog tumaranja?

- Radio sam s divnim ljudima, Fondacijom “Bosana”, koja je počela s finansiranjem sekundarnog obrazovanja za pametne mlade Bosance. Znamo da obrazovanje nije uvijek “seksi tema” ili tema koja isijava i u kojoj se začas možete izgubiti u konverzaciji kako neke stvari brzo popraviti, ali to je fundamentalni i najjači način da se nabolje izmijeni cijela generacija. Tu mladu generaciju, ako ona sa sobom donese svoju energiju, motivaciju, svoje obrazovanje (sa Zapada i iz Amerike, op. a.) nazad u Bosnu i bude tražila promjene, ništa ne može zaustaviti. To važi ne samo za Bosnu već i za SAD i mnoge druge zemlje, jer regrutiranje dobrih ljudi u politiku je veoma težak zadatak. Ali, nama treba još više njih.

Bosna je blagoslovljena s ogromnim prirodnim resursima čiste vode i hrane 

BiH ne bi trebala biti dio globalno rasprostranjenih problema u vezi s čistom vodom i hranom, jer ima dovoljno vode i nezagađene zemlje. Kako Vi gledate na to kao Amerikanac?

- Bosna je blagoslovljena s ogromnim prirodnim resursima čiste vode i hrane. Mogu vam samo reći da nijedna industrija nije vrijedna ako kontaminira vašu hranu i izvore vode. To je samo čista logika instinkta za preživljavanje. Amerika je u gorkoj bici kada se radi o ovom konceptu. 

Od Sarajeva do Alepa

Ima li, prema Vašem mišljenju, sličnosti između Sarajeva 1995. i Alepa 2016. godine?

- Da, mislim da su Alep i Sarajevo veoma slični. Alep je, doduše, mnogo veći grad, pa je i broj mrtvih i ranjenih mnogo veći. Ali, izolacija i brutalnost ubijanja grada je slična. Ako i ima jedna razlika, ona je minimalna, ali je za mene ona bila uvijek velika. Nikad se nisam osjetio ugroženim od bilo koga ko je stajao pored mene ili koji je bio u gradu Sarajevu, izuzev od onih s brda. Mislim da Alep ima malo drugačiju dinamiku.

U čemu je pogriješila Hilari Klinton

Je li Hilari Klinton pogriješila što je u prvi plan izbacivala svoju “pozvanost” da ona bude sljedeća u Bijeloj kući, naravno kao predstavnica druge, pored Bušovih, najmoćnije američke političke dinastije?

- Mislim da je Hilari veoma dobra osoba koja je provela cio život da život drugih učini boljim. Ali, u tom je procesu i ona postala dio političke elite, a s tim dolazi ono što je Kolin Pauel (Colin Powel) nazvao “oholost” (“hubris”). Ona je, svakako, očekivala nešto. Mislim da je njen i život njenog muža Bila (Bill) prekaljen u zajedničko postojanje. To ih ne čini zlima ili nešto slično tome. To ih čini tipičnom političkom elitom, koja poslije izvjesnog vremena uzima stvari zdravo za gotovo. Uostalom, to vidimo širom svijeta. Vidite to u gradonačelničkim uredima, među šefovima policije, direktorima obrazovnih institucija itd. Ljudi se počnu ponašati komforno, ali se tako izoliraju i odjednom izgube svoju bazu.

Mnogo Amerikanaca je užasnuto Trampovim karakteriziranjem islama

Kako na Vas kao čovjeka koji je upoznao mentalitet bosanskih muslimana djeluje kad se iz Trampovog kruga čuju generalne optužbe na račun islama, koji neki, poput generala Mišela Flina (Michael Flynn), upoređuju s “rak-ranom”? 

- Plašim se da je to “nativizam” koji Tramp ponosno priziva iz svoje baze. No, to se temelji na strahu i haosu. Već je registriran skok u broju zločina iz mržnje od izbora naovamo. Ali, ako provedete neko vrijeme u Americi, naučite da smo mi zemlja emigranata i da mi prihvatamo druge. To se temelji na činjenici ko smo mi. Mislim da će američki građani biti ti koji će odbaciti Trampa ako on bude podsticao ove strahove kroz svoju aktuelnu politiku. Ako, pak, republikanska većina u Kongresu samo pusti Trampa da radi što hoće, onda će, vjerovatno, oni platiti (političku) cijenu. 

Zašto uopće političari na Zapadu i u Americi upadaju u te stereotipe o islamu i koliko je to opasno za SAD?

- Doista mnogo političara i građana u Americi je zgroženo time kako su neki, posebno Tramp, koristili te stereotipe i široke poteze da karakteriziraju islam. To je sramotno i mnogo Amerikanaca je užasnuto time. Govoreći političkom terminologijom, to je toliko nemarno i opasno jer samo odgovara grupama poput Islamske države, koje hrane tako svoje interese. Ako pitate zašto onda Tramp i oni oko njega to rade jedini, odgovor je arogancija i “nativizam”. Oni jednostavno ne znaju šta govore, ali sumnjam da će se promijeniti.