U vrijeme dok je sa sinčićem spavao na podu javnog toaleta u San Francisku, Kris Gardner (Chris Gardner ) nije mogao ni da sanja da će njegova životna priča biti ovjekovječena u holivudskom filmu.

Osamdesetih godina prošlog vijeka Gardner i njegov sin, star dvije-tri godine, godinu dana nisu imali krov nad glavom.

Mala primanja

U brokerskoj kompaniji u koju je primljen na praksu imao je tako mala primanja da nije mogao da sakupi novac za depozit neophodan da bi iznajmio stan. Tako su 27-godišnji otac i njegov sin spavali gdje god su stigli.

Osim u javnom WC-u na željezničkoj stanici, spavali su u parkovima, u crkvenom svratištu, ili ispod njegovog radnog stola na poslu, nakon što bi svi zaposleni otišli.

Hranili su se u javnim kuhinjama, a od ono malo novca koji je imao plaćao je obdanište da bi mogao da radi.

Uprkos teškoćama, bio je veoma uspješan na poslu, pa mu je kompanija Dean Witter Reynolds  (DVR) ponudila stalan posao.

Najzad je mogao da iznajmi stan, a njegova karijera je vrtoglavo napredovala, tako da je 1987. otvorio vlastitu investicionu kompaniju.

Danas ima 62 godine, a njegovo bogatstvo se procjenjuje na 60 miliona dolara. Putuje po svijetu kao motivacioni govornik i sponzoriše dobrotvorne organizacije za pomoć beskućnicima i grupe koje se bore protiv nasilja prema ženama.

Gardner: Prema njegovoj autobiografiji “Potraga za srećom” snimljen film

S obzirom na njegovo teško detinjstvo i činjenicu da je bio u zatvoru neposredno prije nego što se zaposlio u DVR, nije ni čudo da se Holliwood zainteresovao za njegovu životnu priču.

Prema njegovoj autobiografiji “Potraga za srećom” (Pursuit of Happyness) snimljen je istoimeni film, koji je premijerno prikazan 2006.

Will Smith koji u filmu igra Gardnera, nominovan je za “Oskara” za najbolju mušku ulogu.

Uprkos teškom djetinjstvu, Gardner kaže da “ništa ne bi mjenjao” u životu.

“Preživio sam patnju kao dijete kako moja djeca to ne bi morala”, kaže on. “Imao sam pet godina kada sam odlučio da će moja djeca znati ko im je otac. Sve ostalo što mi se događalo u životu posljedica je mojih ispravnih odluka.”

Rođen u Milvokiju (Viskonsin), Gardner nikada nije upoznao oca. Umjesto toga, rastao je u siromaštvu s majkom i očuhom koji je bio alkoholičar i nasilnik. Neko vrijeme je živeo u hraniteljskoj porodici nakon što je majka iz očaja pokušala da ubije partnera.

Uprkos svemu, majka mu je bila inspiracija.

Jednom prilikom dok je gledao košarkašku utakmicu na televiziji Kris je komentarisao da će jedan od igrača zaraditi milion dolara.

“Majka mi je rekla: ‘Sine, jednoga dana ćeš i ti zaraditi milion dolara.’ Sve dok to nije izgovorila, tako nešto mi nikada nije palo na pamet”, kaže on.

Po završetku srednje škole, Gardner je četiri godine služio u Američkoj ratnoj mornarici.

Poslije otpusta iz vojske 1974. godine preselio se u San Francisko, gdje je prodavao medicinsku opremu. Ključni događaj u njegovom životu bilo je upoznavanje s čovjekom koji je imao crveni Ferari. Gardner ga je pitao čime se bavi, a on mu je rekao da je broker na berzi.

Razgovor za obuku

Gardner je izrazio želju da se se i on uključi u taj posao. Kad su se ponovo sreli, Bob Bridžiz mu je organizovao razgovor za obuku u DVR. Međutim, neposredno prije zakazanog intervjua, Gardner je uhapšen zato što nije plaćao kazne za parkiranje. Ipak je uspio da ode na razgovor, ali je bio u odjeći koju je nosio kada je uhapšen, patikama i prsluku. Zahvaljujući snažnoj motivisanosti i entuzijazmu dobio je posao, uprkos neurednom izgledu.

Šest godina nakon snimanja filma, Gardneru se 2012. život još jednom promjenio, kada mu je žena umrla od raka u 55. godini života. To ga je natjeralo da se zapita šta zaista želi da radi u životu i poslije 30 veoma uspješnih godina u oblasti finansija odlučio je da se bavi nečim sasvim drugim.

“U jednom od naših posljednjih razgovora, supruga mi je rekla: ‘Sada kad vidiš koliko život može biti kratak, šta namjeravaš da uradiš sa ostatkom svog života?’

Gardner je shvatio da više ne želi da se bavi investicionim bankarstvom i okrenuo se nečem sasvim drugom: motivacionim govorima i pisanju.

Gardner se sada bavi motivacionim govorima i pisanjem

Danas 200 dana godišnje putuje po svijetu i govori pred punim salama u više od 50 zemalja.

Gardner ne vjeruje u teoriju da smo svi mi proizvod okruženja u kome smo rasli kao djeca.

“Prema toj teoriji, trebalo je da postanem alkoholičar, da tučem ženu, zlostavljam dijete, da budem potpuni gubitnik.”

On je, međutim, donosio ispravne odluke zahvaljujući majčinoj ljubavi i pomoći drugih ljudi.

“Izabrao sam i prigrlio svjetlo koje su mi dali majka i drugi ljudi s kojima ne dijelim ni jednu kapljicu krvi.”