Besramni i uporni pokušaji pojedinaca u Parlamentu BiH da vrate isplatu naknada za rad u raznoraznim komsiijama, upravnim i nadzornim odborima, te drugim brojnim tijelima koja u državnim institucijama „niču kao gljive poslije kiše“, ne mogu se drugačije okarakterizirati, no kao neodgovoran i bahat odnos prema novcu poreskih obveznika.
Tvrdnje pojedinaca u Parlamentu BIH da je 475 KM koliko se trenutno isplaćuje mjesečno članovima ovih radnih tijela nedovoljno i nestimulirajuće za prijave u članstvo u raznim odborima i komisijama samo su pokazatelj socijalne neosjetljivosti i odnarođenosti, apsurda li, narodnih poslanika koji bi se trebali ponašati u skladu s očekivanjima onih koji su ih birali.
A, većina takvih živi na ivici siromaštva i s primanjima kojima izdržavaju čitave porodice s iznosima ravnim ili puno manjim od onog koji članovi komisija dobivaju mjesečno, faktički za prisustvo jednoj sjednici. A, da ne spominjemo da im je naknada za rad u komisijama tek dodatak na basnosnoslovne plaće.
Doduše, pokušaji da se iznosi za naknade za rad tijelima državnih institucija koje su ograničene na prijedlog državnog poslanika SBB-a Damira Arnauta, vrate na ranije, a koji su iznosili i nekoliko hiljada maraka mjesečno za sada se odnose na nekoliko upravnih odbora i komisija. No, jasno je da je ovo pokušaj da se „na mala vrata“ poništi ranija zakonska izmjena i nastavi s basnoslovnim isplatama po ovom osnovu.
Pri tome, neki od poslanika i delegata čak omalovažavaju podatak da je u prvih devet mjeseci ove godine,ot kako se primjenjuje Arnautov prijedlog, ušteđeno oko 700.000 KM, koje su da je ostalo po starom završile u džepovima onih koji ionako dobro zarađuju. Sada neki tvrde da je ovo neznatna ušteda i da nije milionska kako je najavljivano, iako će do kraja godine ovaj iznos zasigurno dostići i cifru veću od miliona.
No, to je baš takvima očito i problem, jer njihovu nezasitost itekako poznatu građanima koji s prosječnim primanjima ovaj iznos ne mogu zaraditi ni za pet radnih vijekova , može samo opisati stara narodna poslovica „malo mačku teleća glava.“ Upravo u ove četiri riječi stao je sav javašluk i glad za novcem onih kojima nikad dosta ili uvijek im je malo.
