Članica Udruženja koja ima dvoje djece nema alimentaciju ni pomoć oca djece, jer već deset godina ne zna gdje je. Pokušava podići svoju djecu kako god zna. Iako je u teškoj situaciji, nikada je nismo čuli da se žali, ali ova godina joj je najteža, jer nije uspjela naći dovoljno poslova ni za osnovno preživljavanje, a najteže joj je pala priprema za školu. Traži bilo kakav posao...

Bez registra

Ovo je samo jedan od oglasa na Facebook stranici banjalučkog Udruženja samohranih roditelja „Ponos“, koji na najbolji način govori o tome u kakvom se položaju nalaze samohrani roditelji u BiH. Zastupnica Udruženja Dijana Miljatović za „Avaz“ kaže da je ovakvih primjera mnogo i da se samohrani roditelji na sve načine bore da svojoj djeci osiguraju hranu, odjeću, obrazovanje. 

Milojević: Sve mora sama (Foto: G. Dakić)

- U BiH ne postoji registar samohranih roditelja, tako da niko, zapravo, ne zna koliko ih ima. Taj broj se naslućuje iz nekih statistika, ali problem samohranih roditelja nije samo u tome, jer zakon tako ne tretira i roditelje koji ostaju sami nakon razvoda ili sami podižu dijete u vanbračnoj zajednici - kaže Miljatović. 

I u FBiH i u RS zakoni govore da su samohrani roditelji samo oni „koji samostalno vrše roditeljsko pravo nad djetetom, čiji je drugi roditelj umro ili nije poznat“. U „Ponosu“ je, ističe Miljatović, samo 20 posto udovica i udovaca. 

Činjarević: Jednoroditeljstvo nije zanimanje (Foto: A. Kuburović) 

- Samohrani roditelji ne bi imali problema kada bi se poštovao zakon. Govorim, naravno, o plaćanju alimentacija. Život samohranih roditelja bio bi neuporedivo lakši kada bi druga strana na vrijeme plaćala alimentaciju. A dok razgovaram s vama, ja sam zapravo na pauzi, nemam kome ostaviti kćerku i došla sam kući da joj spremim ručak - priča nam Miljatović. 

Prije nekoliko godina Vlada RS je najavljivala osnivanje alimentacionog fonda koji bi iznosio 700.000 KM. Ideja je bila da Vlada isplaćuje alimentacije roditeljima, a onda bi te alimentacije potraživala od drugog roditelja koji ih ne plaća i tako bi fond sam sebe održavao.

Težak položaj: Jedan od oglasa na Facebook stranici banjalučkog Udruženja samohranih roditelja "Ponos“  

- U Danskoj, naprimjer, dijete mora imati alimentaciju. Tako bi, na koncu, bili smanjeni i sudski troškovi. Ali, alimentacioni fond nije zaživio ni u RS ni u FBiH. Imali smo pomoć Vlade RS prije nekoliko godina, kada je podijeljeno 200 bonova po 50 KM. Pojedini roditelji su tada rekli da su ih ti bonovi i bukvalno spasili. Eto, to je stvarnost samohranih roditelja - kazala je Miljatović. 

Apsurd države

Žene su neuporedivo češće samohrani roditelji. Prema nekim procjenama, u Banjoj Luci je tek četiri posto samohranih očeva, a u cijeloj BiH procjenjuje se da ih nema više od deset posto. 

Jedna od samohranih majki je i novinarka Milkica Milojević iz Banje Luke. Ona za „Avaz“ kaže da je morala i da i danas mora sve sama raditi. 

- Odvrćem česme i mijenjam gumice. Iznosim smeće. Hranim kućne ljubimce. Niko osim mene ne pomiče šifonjer. Niko ne čisti snijeg ispred kuće. A država toliko mari za alimentaciju i toliko drži do nje da ona u banci nije nikakva garancija ukoliko dižete kredit -priča nam Milojević.  

Idejni tvorac i predsjednica Udruženja “Jedan manje – One less” Muamera Činjarević iz Sarajeva prije devet godina ostala je sama s troje djece. Imala je 38 godina kada joj je umro suprug u 48. godini.

- Kao samohranoj majci moji počeci bili su veoma teški. Osim emotivnog kraha koji sam doživjela, shvatila sam da moja djeca od države kroz zakonodavstvo imaju samo maćehu. Moja malodobna kćerka ostvarila je pravo na penziju u iznosu od 310 KM i to je sve što je mojoj djeci ostalo nakon smrti oca - govori Činjarević.

Ona dodaje da društvo od samohranih roditelja očekuje da budu neuredni, nedotjerani, manje elokventni. Samohranim roditeljima, smatra ona, treba odati priznanje jer su definitivno heroji, „aroma ove države“. 

- Tu aromu moraju osjetiti ljudi koji donose odluke o izmjenama i dopunama zakona, aroma majke koja je u isto vrijeme i otac i medicinski radnik i odgajatelj i psiholog. Sa sigurnošću tvrdim da su djeca koja potječu iz jednoroditeljskih porodica ugrožena u društvu. Stoga su prijeko potrebne izmjene i dopune krivičnog zakona i zakona o alimentacionom fondu, jer jednoroditeljstvo nije zanimanje - kazala je Činjarević.

Razmišljala da sebi i kćerki oduzme život

- Sedam dana nakon što sam izgubila muža, sjela sam sa svojom najmlađom kćerkom, koja je tada imala pet godina, u auto i vozila se prema Bjelašnici posmatrajući desno i lijevo. Razmišljala sam da oduzmem život i sebi i njoj, jer sam htjela da olakšam život za drugo dvoje svoje djece, da im ne budem na teretu. Nakon toga, tri puta sedmično posjećivala sam psihologa, jer niko drugi nije imao razumijevanja za mene - kaže Činjarević.

Pretpostavke: Samo u Banjoj Luci 6.000 djece

- U Banjoj Luci godišnje bude 300 razvoda. Za deset godina tako okonča 3.000 brakova. U nekim brakovima nema djece, ali s druge strane postoje vanbračne zajednice, pa je tako brojka opet ista. Roditelji prosječno imaju dvoje djece pa mi računamo da je u Banjoj Luci u posljednjih deset godina 6.000 djece pogođeno jednoroditeljstvom. Ovo su, naravno, statističke pretpostavke, a ne tačni podaci - ističe Dijana Miljatović.