U Kini postoji velik društveni pritisak na žene da se udaju. No, šta uraditi ako ste žena i to lezbijka?
Ou Sjenbai, 32-godišnja žena koja živi u Pekingu opisala je kako se udala samo kako bi udovoljila svojoj porodici, ali i zadržala svoju slobodu.
- Želim da zaštitim odnos sa djevojkom i ostati s njom čitav život. Upravo zbog toga sam se udala za muškarca 2012. U to sam vrijeme živjela sretno sa svojom djevojkom u Pekingu, međutim bila sam pod stalnim pritiskom porodicom koja živi u Dalianu - kako bi trebalo da se udam. Ironično, moja bi situacija bila puno lakša da sam se dogodila jedno deset godina ranije. Tada je bilo puno manje svijesti o homoseksualnosti, a samim time i manje sumnji. Moji roditelji su me stalno ispitivali viđam li se s kim, a situacija se samo pogoršala kad je moj otac preminuo, jer je moja majka - zabrinuta što se već nisam skrasila, dolazila da živi kod mene na nekoliko mjeseci svake godine. Shvaćajući kako ne postoji način da izbjegnem taj "problem", razgovarala sam sa svojim prijateljima o mogućim rješenjima, a tako sam saznala o "brakovima iz koristi". Svog supruga sam upoznala preko zajedničkih prijatelja, on je vrlo drag muškarac. Baš poput mene i moje djevojke, on je sa svojim dečkom već godinama i nije prijateljima otkrio svoju homoseksualnost.
Znam da sam donijela pravu odluku
Na našem vjenčanju moja je djevojka bila djeveruša, šminkerka i stilistkinja. Bila je vrlo sretna i podržavala me je u mojoj odluci, kao što je i bio dečko mog supruga. Iako nas je zajedno ujedinila potreba, nas se četvoro dobro slažemo i kroz sve detalje vjenčanja smo prošli zajedno. Kad sam vidjela koliko je moja porodica sretna činom moje udaje, znala sam da sam donijela pravu odluku. Samo na ovaj način smo mogli da zadovoljimo svačije potrebe - moja porodica je sretna jer znaju da sada imam nekog ko će o meni brinuti nakon što oni umru, a mog supruga kolege više ne gnjave namještanjem sastanaka i sumnjama u njegovu seksualnost. On će biti sa mnom na mojim porodičnim okupljanjima, a ja s njim na istom tom, kao i na onim poslovnim. Međutim, sada, kad je već prošlo nekoliko godina od našeg braka i svi u njega vjeruju, rijetko se kad moramo ponašati kao pravi par. Ja živim sa svojom djevojkom, a on sa svojim dečkom. Naš četvoro ponekad izađemo na zajedničku večeru jer smo postali dobri prijatelji. Pošto sam se udala, prijatelji koji su znali za moju spolnu orijentaciju počeli su da od mene traže savjet. Tada smo djevojka i ja shvatile kako postoji puno ljudi u očajničkim situacijama i traže pomoć. Ne samo da se u Kini nalazi oko 70 miliona homoseksualaca, već i miliona heteroseksualnih žena završavaju u brakovima sa gej muškarcima.
Tokom godine, organizujemo više od 80 događaja i upoznavanja, a već smo kumovale preko 100 brakova iz koristi. Sada radimo na razvoju aplikacije. Ipak, razumijem kako je se za mnoge brak iz takve pogodnosti čini kao noćna mora. Nezgodno je ako članovi porodice žive u istom gradu - iznenadne posjete može lako razotkriti istinu. U tim slučajevima, potrebno je organizovati dom u kojem se živi zajedno - a odvojeno. Uz to treba nadodati pritisak koji dolazi iz neizostavnog pitanja "a kad će dijete?" Tu sve postaje komplikovano. Mi zasad uspješno izbjegavamo pitanja o djeci, a trenutno se fokusiramo na pronalazak muža mojoj djevojci. Iako je ona priznala svoju homoseksualnost njima još u srednjoj školi i mi ih posjećujemo svaki vikend, razumijemo njihov strah i želju da ona bude "normalna" u očima drugih...
Prije ili kasnije, jer ne znam može li se tajna zauvijek čuvati, vjerovatno će se sve otkriti i moja porodica će znati. Međutim, vjerujem kako će kinesko društvo u međuvremenu postati tolerantnije prema članovima LGTB zajednice, a onda će i našim majkama biti sve lakše prihvatiti. Mi ćemo se boriti za ono u što vjerujemo - kazala je Sjenbai.
