Nedjeljni intervju Fahrudina Radončića za sve utjecajniju Televiziju N1 ponovo je skrenuo pažnju bh. javnosti na problem vladanja pet porodica i tzv. čamparizaciju bh. društva.

Krivično djelo Dubravka Čampare da na Kosovo pošalje neautorizirane transkripte razgovora Fahrudina Radončića nije samo kontinuitet ponašanja partijski nastrojenog rođačko-nepotističkog klana, već je i nešto mnogo gore.

To "nešto mnogo gore" je nespremnost pravosudne mafije da sama sebe vrati u zakonske okvire i legalnost vlastitog rada. Kao što je javnosti poznato, Čampara je napravio nagodbu sa Uredom disciplinskog tužioca, priznao krivicu da je, suprotno etici, imao neprimjerene komunikacije s Azrom Sarić i sretno se izvukao s tromjesečnim umanjenjem plaće.

Snažno nošen startnom podrškom Bakira Izetbegovića te sadašnjom svog rođaka Denisa Zvizdića i rođenog brata Aljoše Čampare, odnosno cijelom mrežom dobro raspoređenih članova brojne familije, Dubravko Čampara boji se samo javnosti. I Zaista je tako: Jedini način da se demokratskim sredstvima zaustavi porodično-pravosudno nasilje jeste da građani u većem broju posjete sada već čuveni trotoar ispred Predsjedništva BiH.

Jedino tako će biti moguće da kompromitirani tužilac napokon iz fioke izvuče slučaj "Pandora". Upornim sklanjanjem tog predmeta on je štitio svoje prijatelje iz državne mafije. Slikovito rečeno, moguće je da se baš otvaranjem Pandorine kutije njegovih službenih zloupotreba ugasi i njegova bolesna ambicija da preuzme Tužilaštvo BiH.

Nakon pada Salihovića i otkrivanja brojnih afera u pravosuđu, demokratska javnost BiH je otvorila oči. I samo je pitanje dana kada će se to pretočiti u organizirani pokret za uspostavu istinske pravne države i njenih nekorumpiranih institucija.