Na današnji dan prije 25 godina poginuo je Ibrahim Abushaala - Gadafi, bojnik HV-a i zapovjednik odbrane Lipika. Doselio prije rata u Hrvatsku iz Libije radi žene Hrvatice i Hrvatsku zavolio kao svoju drugu domovinu.
Bio je neustrašiv, kažu za "Gadafija" njegovi suborci. Strašan borac koji se ničega nije bojao. Lipik, grad u koji je doselio iz rodne Libije, smatrao je svojim. Braniti ga od agresora bila mu je dužnost, srcem je krenuo zaustaviti neprijatelja koji je planirao da ga uništi, razori i osvoji, piše 24sata.hr.
- Bio je jako hrabar. Priključio se odbrani odmah na početku. Njegovo znanje i iskustvo davalo nam je određenu sigurnost. Mi smo u to vrijeme bili goloruki, samoorganizirani. Morali smo doći do oružja kako smo znali i umjeli, morali smo brzo učit, a on je bio taj uz kojeg smo se osjećali sigurno - ispričao je za 24sata.hr Vinko Dolić, Gadafijev saborac.
Stručnjak za gerilsko ratovanje
Ibrahim Abushaala "Gadafi" rodio se 1955. u Misrati u Libiji u mnogobrojnoj porodici. Po zanimanju je bio medicinski tehničar, ali je kao vojnik u domovini sedam godina služio vojsku i učestvovao u Libijsko-čadskom ratu. Tamo je stekao zavidno vojno iskustvo. Bio je stručnjak za gerilsko ratovanje. U slobodno vrijeme bavio se boksom. Svoju nevjenčanu suprugu, Hrvaticu Zoricu Jurki upoznao je u Libiji gdje je ona osam godina radila kao medicinska sestra. Nakon što se ona vratila u Hrvatsku i on je došao za njom. Prije Domovinskog rata živio je u Lipiku u Ulici Petra Svačića 11, a Lipičani su ga prozvali Gadafi - prema dugogodišnjem predsjedniku Libije, pukovniku Muameru Gadafiju. Među Lipičanima je još bio poznat i pod nadimkom Martin.
- On je bio jako pozitivna osoba, s njim nikad nije bilo nikakvih problema ni sukoba. Slabo je pričao hrvatski, ali sve smo se razumjeli. Nije on odmah postao zapovjednik. No kad smo vidjeli kolika je njegova hrabrost i znanje imenovali smo ga. Nažalost svi ratni zapovjednici odbrane Lipika su pokojni - kaže nam Dolić.
Njega su se, ističe, bojali i četnici. Znali su da postoji neki Libijac, da je opasan i da je na hrvatskoj strani.
- Samo njegovo postojanje je dosta psihološki djelovalo na njih. Da su oni tada znali koliko smo mi bili malobrojni..A svaki dana smo imali bliske susrete s četnicima. Jedan od žešćih napada je bio baš tog 28.11 kad je Gadafi i poginuo - prisjeća se Dolić.
Predosjetio svoju smrt
Gadafijevi suborci kažu da je on išao kada niko nije mogao.
- Svako se bojao ići s njime. Na primjer navečer, ode on oko 10 sati u izviđanje sam sa IC uređajem. Nakon toga dođe i traži čovjeka koji će ići s njime, samo da mu nosi rakete za osu. Dečki su većinom odustajali na pola puta; on je nastavljao sam. Uvijek se vraćao, no taj put nije. Nije to bila greška, nego sudbina. On je znao reći: Ako te Bog neće – neće, al’ kad te hoće – hoće!” Zadnju noć prije pogibije proveo je na punktu u Ulici Nikole Tesle. Imao je predosjećaj da će poginuti.
Okupljenima je tada rekao: “Ja ću sutra poginuti.” I poginuo je 28. novembra 1991. godine. Bog ga je tog dana, jednostavno htio… - opisao je svojedobno Gadafija jedan drugi njegov suborac.
Naime, tog 28. 11. vodile su se bitke po cijelom Lipiku. Gadafi je usred borbi izašao je iz zaklona i zaklonjen iza električnog stupa ispalio je tromblon na neprijatelja. Tada se vratio u zaklon po novi tromblon. Prilikom istovjetnog pokušaja, izašavši iza električnog stupa, bio je pogođen metkom na mjestu gdje se spaja pancirka. Samo je kleknuo i izustio svoje posljednje riječi "Nemam nogu, ja gotov!" i poljubio privjesak na lančiću.
Četnici ga prozvali plaćenikom
Nakon osvajanja Crkvene ulice neprijatelj je na svojoj televiziji prikazao tijela Gadafija i, također tog dana, poginulog hrvatskog branitelja Branka Marinčića - Đinca, uz komentar da je to libijski plaćenik. Kamera je prilikom toga pogrešno, cijelo vrijeme, zumirala Marinčića. Svi Lipičani su dobro znali da Gadafi nije bio libijski plaćenik, nego istinski domoljub i branitelj Lipika. Na prikazanu reportažu srpske televizije, libijsko veleposlanstvo u Beču reagiralo je prosvjedom kod Vlade RH, te je uputilo svoje službenike u Zagreb radi istrage u vezi s pogibijom libijskog državljanina. Kako su službenicima Libijske ambasade bili stavljeni na uvid svi dokumenti koje su tražili, kao i tijelo poginulog, po završetku istrage, ispričali su se zbog neugodnosti, te su zamolili da se Gadafijevo tijelo na zahtjev porodice, preveze u Libiju.
Trećina Lipika nikada nije pala u ruke okupatora, 6. decembra 1991. kada su branitelji oslobodili okupirane dijelove Lipika tijelo Gadafija pronađeno je na groblju.
Nakon obdukcije i identifikacije Gadafijevog tijela u Zagrebu, pokopan je prema islamskim običajima a obred je predvodio dugogodišnji muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefko ef. Omerbašić. Tijelo Ibrahima Abushaale prevezeno je u Libiju gdje je sahranjen u rodnoj Misrati. Posmrtno je unaprijeđen u čin bojnika Hrvatske vojske.
