Nije nepoznata osobina nas Bosanaca i Hercegovaca da među svojima, u svojoj domovini, jedni drugima mnogo šta zamjeramo, pa čak i da se loše ophodimo. Ali, kada smo daleko od doma, onda iz nas izlazi ono što je najljepše, pa i solidarnost, saosjećajnost, požrtvovanost i spremnost da se pomogne.
Briga za zemljake
Tu iskrenu emociju našli smo i u zajednici 250 naših ljudi koji rade u dalekom Kuvajtu. Neki su tu čak i decenijama. Bez obzira na razlike u godinama i statusu, zemljaci su tu i na njih se mogu osloniti. Posebno je to primjetno s dolaskom ambasadora Mehmeda Halilovića u Kuvajt. On je, zajedno s prvim sekretarom Bojanom Jožancom, 24 sata na raspolaganju našim ljudima.
Bh. građani tokom susreta s ambasadorom Mehmedom Halilovićem: Zajedno proslavili Dan državnosti
Nije ništa neobično čuti bosanski jezik na kuvajtskom Marina molu. Veteran u Kuvajtu je dr. Mirsad Jašarević, stomatolog, koji radi u ministarstvu zdravlja. Mostarac. S njim se autor ovih redova brzo „našao“ u razgovorima o Veležu.
- U početku je bilo teško, teško se snalazilo. Posebno dok je bio rat u BiH. Ali, godine su prolazile i krenulo je nabolje. Djeca su ovdje završavala škole, a pomagalo se i familiji u BiH. Kuvajćani su nama zaista izašli ususret. Oni su nas iz Bosne primali i zapošljavali bez ikakve nostrifikacije diploma. Tako da je u jednom trenutku iz BiH ovdje bilo najviše inžinjera, ljekara, studenata. Kada spomeneš Bosnu, Kuvajćani su odmah susretljiviji – govori dr. Jašarević, čija supruga Nezaheta radi kao farmaceut.
U Kuvajtu je i Senadin Jahić, trener karate reprezentacije i sin tuzlanskog novinara Vehida Jahića. Jahić nije jedini trener iz BiH. Trenersku karijeru tu je nastavio i Sabit Hadžić, bivši selektor košarkaške reprezentacije iz slavne generacije Markovića i društva te igračka legenda Bosne, kao i drugi.
Svugdje je kriza
Mladi Konjičanin Tarik Žetica poslije završenog Fakulteta zdravstvenih studija nije mogao naći posao u BiH te se prije četiri godine otisnuo u Kuvajt, gdje ne samo da se zaposlio nego je i direktor! Zadovoljan je. Upitan o uvjetima, napominje da sve ovisi o tome šta se radi i gdje.
Na Marina molu nije neobično čuti bosanski jezik
Tu je i Jasmin Softić iz Gornjeg Vakufa, koji radi u „Sabah al-Ahmad“ centru izvrsnosti i pomaže u razvoju nove generacije mladih Kuvajta. Naši sagovornici ispričali su nam da Jasmin mnogo pomaže našim učenicima, studentima i radnicima, od problema s vizama, pa nadalje.
- Globalno gledano, svugdje je kriza. Možda naši misle da su ovdje velike pare, ali nije to baš tako. Ovdje je sve mnogo skuplje, ali zadovoljni smo – kaže dr. Jašarević.
Vrlo cijenjeni
Jašarević ističe da su naši ljudi u Kuvajtu vrlo cijenjeni, a dobar primjer je dr. Midhat Nurkić, bivši direktor Klinike za kardiovaskularne bolesti u Tuzli, koji radi u centru „Sabah al-Ahmad“, zapravo VIP bolnici u kojoj se liječe emir i njegova porodica. Nurkića smo, također, sreli na Marina molu.
Pasoš određuje plaću
Iako je većina naših ljudi zadovoljna, nije tajna da u Kuvajtu „pasoš određuje plaću“, pa nije isti status Amerikanca i Bosanaca, ali Bosanci nisu u položaju, primjerice, Filipinaca. Negdje smo u zlatnoj sredini.
Gradili spektakularni centar
Bosanci su ovdje ostavili mnogo toga. Između ostalog, gradili su i spektakularni kulturni centar „Šeik Jeber al-Ahmad“, kojim se ovih dana Kuvajaćani posebno ponose, a tu su i projekti koje su naše firme radile u vrijeme Jugoslavije, poput visokih rezervoara za vodu.
