Naučnici su otkrili da je stara peruanska legenda tačna – u Amazoni postoji kipuća rijeka.
Peruanski geoznanstvenik koji je proučavao geotermalnu energiju slučajno je otkrio legendu iz svog djetinjstva, piše Interesting Engineering. Andrés Ruzo slijedio je mit koji mu je ispričao njegov djed o ključajućoj rijeci. A pokazalo se kako je ta legenda fascinantno stvarna.
Cara Inka Atahualpu zarobili su i ubili španjolski osvajači koji su tražili zlato. Španjolci su dobili ono što su tražili i vratili se u svoju domovinu kako bi se hvalili svojim uspjehom.
No zlato je samo privuklo još više Španjolaca u zemlju Inka. Osvajači su zahtijevali da im se kaže gdje se može naći zlato.
Željni osvete, Inke su im rekle da odu duboko u Amazonu. “Pronaći ćete sve zlato koje tražite tamo. U stvari, tamo je grad po imenu Paititi koji je cijeli napravljen od zlata.”
Legenda kaže da su osvajači krenuli u džunglu, a nekolicina koji su se vratili pričali su priče o moćnim šamanima, ratnicima s otrovnim strijelama, drveću toliko visokom da je zaklanjalo Sunce, paucima koji su jeli ptice, zmijama koje bi progutale cijelog čovjeka, i o rijeci koja ključa.
Istraživanje porodične tajne
Ruzo je rekao da ga je ta legenda oduvijek fascinirala. Radio je na doktoratu dok je istraživao geotermalni energetski potencijal Perua. Tokom svog proučavanja, stalno se vraćao na legendu koju mu je ispričao djed. Počeo se pitati da li bi ključajuća rijeka mogla biti stvarna.
Peruanski je geolog počeo ispitivati svoje kolege, naftne i rudarske tvrtke, pa čak i vladu. Nije saznao ništa korisno. Ključajuće se rijeke najčešće povezuju s vulkanskim aktivnostima. Vodi je potreban jak izvol topline kako bi proizvela tako veliku količinu geotermalne energije. No u Amazoni nema vulkana, kao ni u ostatku Perua. Tako da kipuća rijeka jednostavno ne bi trebala postojati.
Ali Ruzo kaže kako su članovi njegove porodice stalno tvrdili kako takva rijeka stvarno postoji.
“Pričajući istu ovu priču na porodičnoj večeri, moja mi je teta rekla ‘Ali ne, Andrés, ja sam bila tamo. Plivala sam u toj rijeci.’ Zatim bi uskočio moj tetak ‘Ne, Andrés, ona se ne šali. Vidiš, možeš plivati u njoj samo nakon jake kiše, i ako ju štiti moćan šaman. Tvoja teta, ona je prijateljica s njegovom ženom.”
Ruzo kaže kako ga je teta odvela u džunglu. Itako, punih 700 kilometara od najbližeg vulkana, pronašli su rijeku.
“Odmah sam zgrabio svoj termometar, a prosječna temperatura u rijeci bila je 86°C. Ne radi se baš o kipućih 100°C, ali je dovoljno blizu. Tijeka je tekla brzo. Krenuo sam uzvodno, i šamanov me je učenik odveo do najsvetijeg mjesta na rijeci”, priča Ruzo.
“I to je ono što je najbizarnije – rijeka počinje kao hladan potok. A na drugome je mjestu dom Yacumame, majke voda, duha divivske zmije koja rađa i hladnu i vruću vodu. Tu smo pronašli vrući izvor koji se miješa s hladnom vodom potoka i na taj način oživljava legende. Domorci rijeku bazivaju Shanay-timpishka – ‘kipuća voda s toplinom Sunca’.”
Zašto voda ključa?
Ruzo objašnjava da kroz napukline i rasjede u Zemljinoj kori teče vruća voda. Kada te arterije dođu na površinu, dobijemo geotermalne manifestacije poput vrućih izvora ili, kao u ovome slučaju, ključajućih rijeka.
Što dublje idete u Zemlju to postaje toplije (geotermalni gradijent). U ovome bi slučaju voda mogla dolaziti skroz s glečera s Anda, odakle teče duboko u zemljinu koru te opet izlazi u obliku ključajuće rijeke nakon što se dobro zagrije u unutrašnjosti, a sve to zbog jedinstvenog geološkog smještaja.
Ruzo i njegovi prijatelji još uvijek rade na rješavanju jedinstvene tajne ove rijeke. Ovo bi otkriće moglo pomoći boljem razumijevanju geotermalnih procesa, kao i proširiti mogućnosti korištenja geotermalne energije na načine na koje uopšte nismo očekivali.
