Prijevoj Oštrelj pod stoljetnom borovinom na planini Klekovači, 12 kilometara od Bosanskog Petrovca na putu za Drvar, nekada je bio mjesto sa školom, željeznicom, hotelima, „Šipadovom“ šumarijom... Danas, pak, samo čuva uspomene na neke bolje dane. Od nekadašnjih oko 400 stanovnika, u ovom mjestu danas ne živi skoro niko.
Milorad Ačić, zaposlenik „Šumarije“ Drvar, pamti druga vremena.
Nevješti portret
- Oštrelj je imao i školu i policiju, vatrogasce, sokolski dom, a „Šipad“ držao radnike koji su radili u šumama i spavali u barakama. Ovdje je bila i kovačnica, održavale se šumske lokomotive. Šumskih radilišta bilo je puno. Bile su i trgovina, kantina, kafane... Bio je život - priča Ačić.
Lokalna kafana danas nema mnogo gostiju
Iako u ovom mjestu danas skoro da nema stanovnika, to ne znači da mu ne treba kafana. Pred restoranom „Kova“ u centru Oštrelja zaustavljaju se uglavnom kamioni i poneki auto radnika „Šumarije“ Drvar“. Unutra je toplo, a kamen, stolovi od punog drveta, tradicionalne rukotvorine, pegla na ugalj, pletenke za rakiju i vino, srp, fenjer, tkane prnje, skemlije, crno-bijele fotografije po zidovima i nevješti portret Josipa Broza Tita upotpunjuju atmosferu prošlih vremena. Kalendar krajiške grupe „Runolist“ na zidu prati 2016.
Kafanske lole
- Zorka, daj još jedan čaj s rumom - čuje se narudžba.
Mlade konobarice Zorica i Ljilja krate vrijeme sa „Čovječe, ne ljuti se“ kraj roštilja na plin. Kažu da gostiju nema mnogo, ali svi su fini. Kožni jelovnik nudi klasiku za kafanske lole - pršut, sir i kajmak, grah, koljenicu, Karađorđevu i bečku, parisku natur... Za iznenađenje služi se pura i cicvara.
Oštrelj: Imao 400 stanovnika, danas u mjestu ne živi skoro niko
- Nemoj me, molim te, slikati, ispast ću kao lice s potjernice - kaže Zorica i bježi u kuhinju.
Snijeg je samo donekle pokrio stambene ruine Oštrelja. Pedesetak metara dalje, u šumi pod snijegom, Titov voz „Partizanka“ čuva sjećanja na partizanska vremena. Od 2007. je zaštićeni nacionalni spomenik kulture. Parna lokomotiva Krauss-Maffei iz 1904. nekada je do šumskih manipulacija brektala brzinom i do 25 kilometara na sat.
Jedno vrijeme u njenom dvoosovinskom vagonu, oktobra 1942., za vrijeme Bihaćke republike, a po lokalnom predanju, Josip Broz s domaćinom, oštreljskim narodnim herojem Zdravkom Čelarom, i inžinjerom Volođom Smirnovom „ljuštio“ je viski zaplijenjen od neke njemačke komande.
