VIJESTI

Mostarski paroh Radivoje Krulj: Kada je odlučio studirati teologiju, prozvali ga Pop Rok

Netipični sveštenik koji za Bajram poklanja Šantićeve stihove

M. SMAJKIĆ

27.11.2016

Mostarski paroh Radivoje Krulj je netipičan sveštenik, a o malo poznatim i iznimno zanimljivim detaljima iz njegovog života pristao je govoriti za naš list.

Nije rođen u gradu na Neretvi, ali je prava mostarska raja. Iako je iz Ljubinja, kao dječak je upoznao i zavolio Mostar provodeći zimske i ljetne raspuste kod svoje tetke. Tako mu je Mostar, kaže nam, u srcu od djetinjstva i otkako zna za sebe, zna i za Kujundžiluk, Stari most, “Veležove” utakmice Pod Bijelim brijegom, kupovinu na dva nekad kultna mjesta, robne kuće “Hit” i “Razvitak”, u kojima se cijela Hercegovina odijevala...

Mnogo uspomena

Dosta uspomena Krulj ima iz djetinjstva na stari Mostar, a veze s Mostarcima nastavljene su i u nesretnom ratu, kada je, kaže nam, u njegovom razredu u bilećkoj Gimnaziji bilo pola Mostaraca. Pop Krulj je tada bio pravi fan “Azre”, “Bijelog dugmeta”, EKV-a, “Zabranjenog pušenja” i kada je svojim drugovima obznanio da će studirati teologiju, prozvali su ga Pop Rok.

 - Iako sada preferiram sevdah i etno-zvuk, sve te stvari i sada znam poslušati kući s djecom. Čak i najmlađi David pjevuši pjesmu “Ibro dirka” od “Pušenja”. Da to u meni još živi, govori činjenica da smo u Mostar doveli “Neverne bebe”, a dobrim dijelom smo zaslužni i za koncert Gorana Bregovića i “Bijelog dugmeta” - kroz smijeh nam priča Krulj. 

Najmlađem Davidu su četiri godine i njemu je kao i Atanasiju (6) i Aleksi (7) Mostar upisan kao mjesto rođenja. Jelisavetu (13), Luku (15) i Anu (17) paroh Krulj i njegova supruga Nataša su imali kada su 2007. godine došli u Mostar. 

Istina, Krulj je kao sveštenik boravio u Mostaru od 1999. do 2001. godine, kada je s prvim povratkom Srba pravoslavaca u dolinu Neretve bio zadužen za službu od Konjica do Čapljine.

S porodicom živi na Rondou ili, kako neki znaju reći, u zapadnom dijelu grada, a radno mjesto mu je u Brankovcu na drugoj strani. Pola njegove djece, u šali kaže, pohađa nastavu po bosanskom planu i programu, pola po hrvatskom. U 40. godini, nastavlja se šaliti, i sam uči hrvatski jezik. On je, naime, uz silne obaveze kao roditelja, paroha, vjeroučitelja, te obnovu Saborne crkve, našao vremena da pohađa doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Međuljudski odnosi

 - Sve se može kad se hoće, a to htjeti znači i voljeti. Zaista, sila ljubavi, htijenja i volje je izrodila tu narodnu poslovicu i bilo bi mi, čini mi se, monotono da nemam toliko obaveza. Hvala Bogu, imam divnu suprugu, divnu djecu, divne parohijane i sugrađane - govori nam Krulj.

U proteklih 10 godina najviše se ponosi gradnjom međuljudskih odnosa. Jer, to je, kaže, neprevaziđeni kapital koji daje nadu da ovaj grad ima šansu.

 - Rekli smo da obnova Saborne crkve treba biti obnova Mostara. Tako smo nazvali akciju “Obnovimo hram, obnovimo Mostar”, jer, ako sazidamo crkvu kao objekt, ništa nismo uradili, ali, ako zidajući hram, zidamo suživot i pomirenje, onda je to - to. U Mostaru možeš biti glumac ili šupljak, naravno, ali bit ćeš brzo provaljen - priča nam Krulj.

Pop Rok voli poeziju. Voli i recitirati, pogotovo pjesme Alekse Šantića. Njegovu pjesmu “Zaboravimo”, koju je za prošli Bajram poklonio muftiji mostarskom Salemu ef. Dedoviću, i nama je izrecitirao.

Kako se s dr. Đurasovićem zakleo na povratak

Među polovinom Mostaraca izbjeglica u Kruljevom razredu bio je Dalibor Đurasović koji danas radi kao anesteziolog u SKB Mostar. Vijest o rušenju Starog mosta Kruljeve drugare je zatekla na jednom druženju na kojem se Đurasović zbog toga, prisjeća se Krulj, skoro rasplakao. 

 - Htio sam ga utješiti nekako pa sam ga pitao: „Šta mogu učiniti za tebe?“ Rekao mi je: „Hajde zakuni se da ćemo se, kada završimo fakultete, vratiti u Mostar, ti kao sveštenik, ja kao ljekar. I, evo, to se desilo - kazuje nam Krulj.