Kada je onomad novoizabrani predsjednik Donald Tramp (Trump) iznenada posjetio “New York Times” (NYT) da bi s novinarima prezalogajio sendvič i popio oporu američku sodu punu kofeina, to nije bio susret koji je nagovijestio hepiend. Rat između njega i predstavnika sedme sile još će potrajati.
I sa stranica ovog najuglednijeg američkog dnevnika o Trampu smo u toku izborne kampanje saznali svašta. Ali i to kako se novinarstvo može srozati, naročito kad dozira ili vremenski tempira informacije, pa dotična novina požuti. Tako je to svugdje gdje je ugađanje čitaocima ili, još gore, drugim interesima postalo navika, protiv kojih se sve manje borimo.
Pogrešne poruke
A i vremena su se promijenila!
Jedan od rezultata minule izborne kampanje bila je pojava enormne količine lažnih vijesti; one su se kao cunami, od kojeg se ne može preživjeti, širile internetom putem socijalnih mreža. Ko zna, možda će za tridesetak godina ljekari otkriti da je konzumiranje interneta u neograničenim količinama opasnije od alkohola i cigareta; s ovim drugim bar je organizam davao signale kad je dosta.
Uglavnom, “New York Times”, kažu, nikad više neće presudno odlučivati niti o jednim američkim izborima. Sve dok bude Facebooka, Twittera i ostalih platformi, na kojima istinitost nije prvi kriterij za alarmiranje javnosti.
Osim što su opasne i nemoralne, lažne su vijesti političarima, očito, više od koristi, nego šteta. Tramp je samo iskoristio svoju šansu.
Sada, pak, kao da je iznad zakona i kao da on o tome odlučuje, a ne neovisno sudstvo, čiji bi tužioci i sudije - idealno, trebali ostati van utjecaja politike, da je puste sreće - u NYT-u je rekao i kako neće insistirati na sudskoj istrazi Klintonovih (Billa i Hillary Clinton). Džaba njihovi sumnjivi poslovi.
To je, međutim, sasvim loša poruka. Ona znači da, ipak, nismo svi isti pred zakonom?! I to baš i nije slogan koji Amerika izvozi kao najbolji cement za izgradnju demokratije širom svijeta, uključujuću i ovu našu hromu - balkansku. Šahovskim rječnikom kazano, sastanak “pomirenja” između Trampa i “New York Timesa” završen je očekivano - remijem. I to u svega nekoliko poteza. Nasreću, bilo je transparentno; uredništvo je objavilo puni transkript - imena i prezimena te “partije” - od riječi do riječi.
Najbolje je to u svojoj kolumni već opisao Tomas Fridman (Thomas Friedman), prvo pero ovih novina. Pitanja koja su galvanizirala Trampovu političku bazu, od klimatskih promjena do torture, prema onome što je rekao novinarima NYT-a, već prolaze kroz reviziju. Ali, koliko duboku, još se ne zna, priznao je Fridman. Živi bili, pa vidjeli!
Sastanak “pomirenja” između Trampa i “New York Timesa” završen je očekivano - remijem
Lažna obećanja
Ono što se zna jeste da se vlasniku tih obećanja, dakako, još ne može vjerovati. Jer, puno je i konkretnih sukoba interesa u vezi s njim: od Trampovih biznisa u više od 100 zemalja svijeta do više milijardi dolara nekretnina, čije upravljanje novi predsjednik kani povjeriti vlastitoj djeci dok on upravlja Amerikom.
To će biti vrlo teško, čak i uz važeće američke zakone koji strogo razdvajaju državnu upravu od ljigavog i poput jegulje neuhvatljivog nepotizma.
Trampov dolazak na noge novinarima očito je pokušaj jedne vrste trgovine ili, možda, čak nuđenje pakta o nenapadanju.
Pred novinarima je, čini se, lakši izbor, jer oni trebaju samo da se vrate na stari kurs ozbiljnog tretmana političkih tema. Da ne budu senzacionalistički površni takmičeći se s fantomima socijalnih mreža! Jer, ta je bitka, ponegdje, nepovratno izgubljena.
Za ovdašnje građane, kao i za svijet koji još gleda u Ameriku kao u slobodarski uzor, stvar je malo ozbiljnija. Posebno ako ste imigranti, recimo Meksikanci, crnci, neki drugi, ili muslimani.
Grozničavo je gledati ekstremne snage, kako je to zabilježila kamera na jednom okupljanju u Vašingtonu, dok svog novog idola pozdravljaju jezivim uzvicima. Isto kao što su njemački nacisti davno pozdravljali svog vođu. Na početku skoro naivno i uz slijepo vjerovanje u njegova (izborna) obećanja.
