Hoće li se Donald Tramp (Trump) okružiti mediokritetima, evetefendijama, agresivnim lojalistima i proračunatim rođacima ili najobrazovanijim, najvještijim i najtalentiranijim stručnjacima, pitanje je svih pitanja. I nije važno samo Amerikancima. Ovih drugih, odličnih i iznad prosjeka, koje je obećao narodu, kako bi isušio vašingtonsku močvaru punu birokratskih krokodila, ima u nepresušnim rezervoarima najboljih američkih univerziteta i ovdašnjih najmoćnijih korporacija. 

Politički kapital

Prema Šangajskoj listi (“Shangai University List”), od 100 najboljih svjetskih sveučilišta, 52 su u Americi. Slično je i s listom od 100 najmoćnijih globalnih kompanija, gdje su od prvog “Applea” do posljednjeg “Goldman Sachsa” Amerikanci apsolutno najbrojniji. Tramp, dakle, ima odakle birati najbolje i najsposobije. 

Ali, postoji opasnost da se Tramp prepusti inerciji “insajdera” (dobro upućenih), kojih, također, u Vašingtonu ima napretek. Očito, nije samo balkanski virus nepotizma neuništiv, kao neka politička naivnost ili originalna mudrost po kojoj se pozicije dijele prije lojalnima nego sposobnima.

Bit će da je to, ipak, prije imperijalna bolest oduvijek prisutna na dvorovima, od Otomana do Romanovih, ili nama bliskih Austro-Ugara, koji su i na Balkanu lomili zube. To što ta hrđa nagriza malu Bosnu posebno je pitanje. 

Doista, donekle, čudi što je zbog pozicija oko Trampa, kako su to američki mediji izvijestili, počeo rat nanož. Izgleda, na balkanski način! 

Pitanje je samo hoće li to on dozvoliti, jer pred biračima se gotovo zavjetovao da će biti drugačiji od okorjelog vašingtonskog establišmenta. Onog u kojem su skoro 40 godina vladale samo dvije političke dinastije - Bušova i Klintonova.

U tu bitku Tramp ulazi s izvjesnim političkim kapitalom. Da je samo politički sahranio ova dva “kraljevska dvora” sa svim njihovim dvorskim ludama, kao što jeste, dovoljno mu je za historiju. Ali, nije mu dovoljno za budućnost. Zbog (lako) izgovorenih obećanja, sada to već znamo, za njega su glasali i oni koji su 2008. i 2012. godine glasali za Obamu. I oni koji bi glasali za Sandersa da zbog korupcije u vlastitoj Demokratskoj stranci ovaj jedini socijaldemokrata u američkom Kongresu nije izbačen iz izborne trke.

Tramp s kćerkom Ivankom, za čijeg muža je već zatražio dozvolu da prisustvuje strogo povjerljivim sastancima 

Zato bi, ma kako to paradoksalno zvuči, Tramp mogao učvrstiti čak i Obaminu političku zaostavštinu: od zdravstvenog osiguranja, koje može preimenovati kako hoće, ali i popraviti i pojeftiniti, do prihvatanja, recimo, Pariškog globalnog ugovora o klimi. I, naravno, do američkog liderstva za bolje ustrojstvo, a ne rasulo NATO-a. Ovaj najmoćniji vojni pakt više ne bi smio biti instrument Hladnog rata, čak ni kad se s Rusima ne slažemo o vrijednosnim i demokratskim načelima.

Drugim riječima, hoće li Donald Tramp biti šarlatan ili državnik - do njega je!

Balkanska posla

Najgore bi bilo da mu se dogodi, ili nastavi neznanje, konspiracija i predrasude, kao u filmu “Mandžurijski kandidat” iz 1962. godine, pa da mu dodijele ulogu mekartijevskog demagoga, kojeg smatraju budalom. U američkoj političkoj povijesti “mekartizam” je praksa izmišljanja ideoloških neprijatelja, subverzije i državne izdaje. Kovanica je nastala po republikanskom senatoru Džozefu Mekartiju (Joseph McCarthey), koji je bio strah i trepet u borbi protiv američkih “komunista” i njihovih simpatizera od 1950. do 1956. godine.

U biti, Tramp je njujorški liberal u konzervativnom pakovanju, ali u njegovom okruženju već ima stvarnih (religioznih) fanatika i ispranih mozgova koji se u toku ovog postizbornog haosa množe kao otrovne pečurke poslije kiše. Tramp je, doduše, odavno ikona američkog javnog života, ali bi tek trebao postati javna figura kojoj se vjeruje. Za ovo drugo mu treba više od titule rijaliti šampiona. 

Politika je ozbiljan posao, a manje TV sapunica. Sve ono što je govorio u izbornoj kampanji, Tramp bi mogao pogaziti izborom ključnih igrača u njegovoj administraciji. To je taj ključ za njegov uspješan i puni mandat. 

Tako već ima ozbiljnih problema s idejom da bivši gradonačelnik Njujorka Rudi Đulijani (Ruddy Giulliani) bude novi američki državni tajnik. Đulijanija, koji je osnovao konsultantsku firmu, prozivaju da je primao novce od mnogo kuda. Američki mediji podsjećaju da ih je primio i iz još nepopularnog Beograda, “od bivših Miloševićevih ministara”; misli se na Aleksandra Vučića, a spominje se i Tomislav Nikolić. 

Ako, pak, predloži Džona Boltona (John), bivšeg Bušovog ambasadora u UN-u, koji je zagovarao američku invaziju na Irak (2003.), Tramp bi već u startu mogao zapečatiti svoju predsjedničku sudbinu. Time bi priznao da ne razumije ko su i šta su (radili) “neokoni” - ultradesni krug moćnih republikanaca, koji je podržao i inspirirao sve Bušove ratove u minulom desetljeću. 

Trampu, naravno, nije lako. Doista! Osim 16 ministara u kabinetu, njegovi ljudi za novu američku administraciju trebaju izabrati oko četiri hiljade funkcionera. 

Tim gore, jer budući predsjednik SAD već je zatražio specijalnu dozvolu (”top clearance”) obavještajnih agencija kako bi njegov zet Džared Kušner (Jared Kushner), muž njegove kćerke miljenice Ivanke, prisustvovao sastancima na kojima se čuju i strogo povjerljive državne tajne.  

Je li to krenula balkanizacija Amerike? Čisto sumnjam! Ali, tako se močvara ne isušuje.