Tonino Picula, potpredsjednik SDP-a Hrvatske i zastupnik u Evropskom parlamentu, jedan je od favorita u utrci za novog šefa SDP-a. Prvi krug unutarstranačkih izbora u SDP-u koji će odrediti nasljednika Zorana Milanovića bit će održan u subotu, a istraživanja javnog mnijenja daju ozbiljnu prednost Piculi. Osim njega, šansu imaju Davor Bernardić i Željko Ostojić.
Vrijeme čistki
- Moje šanse ovise o tome u kojoj mjeri i u kojem pravcu članstvo SDP-a želi promjene postojećeg stanja. Nakon niza poraza na izborima, dva puta u deset mjeseci i na tri od četiri parlamentarna izbora u devet godina, SDP ne treba samo novo vodstvo. Stranka se mora obnoviti programski, statut prilagoditi demokratskim zahtjevima članstva, a organizacijski biti jače prisutna tamo gdje nas nema ili smo oslabili - kaže Picula za "Avaz".
Najavili ste da ćete "očistiti SDP od loše baštine Zorana Milanovića". Na što ste tačno mislili pod tim i šta taj čisti SDP može donijeti političkoj Hrvatskoj, ali i regiji, kada se primijeti svojevrsno lutanje ljevice?
- Prije svega, želim se ograditi od sugestivnog naslova koji je urednički "ukrasio" jedan inače korektan i sadržajan intervju. Baš nasuprot, u SDP-u treba stati s čistkama i marginalizacijom ljudi koji imaju drugačija stajališta od vrha stranke. Ja nudim novi model upravljanja strankom. Biti predsjednik ne znači da stranka mora ovisiti o jednom čovjeku. Ne mislim se baviti predsjednikom u odlasku, nego lošim stanjem u SDP-u nakon njegovih devet godina. Najvidljiviji izraz krize demokratske ljevice su posvuda sve slabiji izborni rezultati socijaldemokratskih, laburističkih ili socijalističkih stranaka.
Međutim, kriza socijaldemokracije je, naravno, strukturna jer ne uspijeva pronaći odgovore na tri ozbiljna problema: negativne posljedice globalizacije, nestanak svoje tradicionalne društvene baze – industrijskog radništva i odumiranje države blagostanja i uspon populizma koji se sve uvjerljivije potvrđuje na izborima. Posljedice toga su opći porast tenzija i otvorenih konflikata u međunarodnim odnosima. Obnovljena socijaldemokracija mora se s time suočiti. Pogotovo na jugoistoku Europe.
Posljednjih dana svjedočimo žestokoj reakciji vlasti Republike Hrvatske u vezi s hapšenjima u Orašju. U BiH su dosta zbunjeni takvim nastupom Hrvatske, došle su i ocjene o neumjerenom uplitanju u unutrašnje stvari BiH, a najavljuju se i odmazde prema Armiji RBiH i slično. I sve to neposredno nakon najava da je BiH u fokusu vanjske politike Hrvatske!? Kuda ovo vodi?
- Uhićenja i optužnice prvenstveno su odraz okolnosti i političkih zbivanja u BIH, ali su znatno više uzburkali odnose u Hrvatskoj nego u BiH. U svakom slučaju, optužnice za ratne zločine trebaju imati čvrst temelj u činjenicama. Ne smiju biti oblik tzv. zamjenskog konflikta kojim se maskiraju neki drugi politički ili interesni obračuni.
Međutim, baš mi u Hrvatskoj, kao primjer zemlje-žrtve jedne ratne agresije, moramo dosljedno braniti načelo da se krivci za ratne zločine moraju sudski procesuirati neovisno o nacionalnosti i političkoj funkciji. Naravno da opravdano svrstavanje europske perspektive BiH među prioritete vanjske politike RH ne smije biti praćeno ishitrenim reakcijama koje mogu ugroziti dobre bilateralne odnose. Pogotovo u situaciji kada bi to obradovalo raznorazne interesne skupine udobno smještene u jedan netransparentan sustav dokazano otporan na neizbježne promjene.
Unutrašnji konsenzus
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pri nedavnom susretu s predsjednikom Evropske komisije Žan-Klodom Junkerom (Jean-Claud Juncker) najavila je snažniji angažman i korištenje pozicija Hrvatske u EU i NATO-u za rješavanje pitanja BiH, promjene Dejtona. Kako Vi vidite ove procese?
- Hrvatska, kao prvi EU susjed BiH, mora predano poštivati njenu teritorijalnu cjelovitost i pozitivno utjecati na političku stabilnost, odnosno pomagati BiH na putu prema članstvu u Uniji. Naši pozitivno definirani interesi prema BiH trebaju proizlaziti iz povijesnog iskustva, elementarne geopolitike i potrebe da u okviru multilateralnih organizacija, dakle EU i NATO-a, aktivno sudjelujemo u potrazi za moguće novim i kvalitetnijim dogovorima.
Međutim, dobro rješenje mora, prije svega, odražavati unutarnji konsenzus, a ne vanjsko nametanje. Hrvatska kao članica EU treba promovirati, pored poznatih europskih standarda, i vrijednosti jednakopravnosti i ravnopravnost hrvatskog kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH.
Trampova politika prema Balkanu
Kako komentirate pobjedu Donalda Trampa (Trumpa) u utrci za američkog predsjednika i šta bi taj događaj trebao donijeti regiji?
- Trampova pobjeda ne bi bila moguća da se Amerika i svijet nisu značajno promijenili posljednjih godina. Sada se postavljaju pitanja hoće li i kako Tramp, kao novi američki predsjednik, mijenjati svijet. Što se tiče naše regije, on može birati neku od nekoliko vanjskopolitičkih orijentacija SAD.
Od unilateralnog do djelovanja u partnerstvu sa saveznicima Vašingtona ili od nekog novog američkog izolacionizma do interveniranja u konfliktnim situacijama. U proteklih desetak godina SAD nisu pokazivale osobito zanimanje za jugoistok Europe, prepuštajući taj prostor inicijativama EU.
Mislim da bi Amerikanci mogli aktivnije reagirati samo ako netko ili nešto ozbiljnije poremeti postojeće sigurnosne prilike u regiji. S druge strane, Donald Tramp može iznenaditi na nepredvidiv način. Ne bi to bilo prvi put.
