NOGOMET

Džeko: Volio sam gledati Shevchenka kako daje golove (FOTO/VIDEO)

Naš reprezentativac za zvaničnu stranicu Rome odgovorio na 10 pitanja

(A. S.)

10.11.2016

Kapiten nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Edin Džeko, dao je intervju za zvaničnu stranicu italijanske Rome gdje je govorio o nogometnim idolima, prvom nastupu za "Zmajeve" na Koševu protiv Turske (3:2), roditeljima, stadionu Santiago Bernabeu... 

Novinar Rome istakao je da je naš 30-godišnji as ostvario uspješnu karijeru u evropskom nogometu, naglašavajući da je osvajao titule sa Wolfsburgom u Njemačkoj i Manchester Cityjem u Engleskoj.

Džeko je karijeru počeo u Željezničaru prije nego je izgradio ime odlaskom u češke Teplice, navodi se na stranici Rome. 

Džeko je za zvaničnu stranicu Rome odgovorio na 10 pitanja, a povodom za intervju bilo je njegovim 10 golova u prvih deset susreta Serije A. 

1. Nogometni idol?

- Kada sam odrastao to je bio Andriy Shevchenko. Mnogo sam gledao utakmice Serije A, jer je u to vrijeme ona bila najbolja liga, a on je za mene najbolji napadač. Sjećam se njegovih utakmica za Milan, naravno, ali također se sjećam i utakmica za Dinamo Kijev. Sjećam se njegova tri gola protiv Barcelone na Nou Campu. To je vjerovatno prva utakmica kada sam ga vidio. Za mene je on bio broj 1 igrač.


2. Da li si trenirao drugi sport?

- Igrao sam košarku u školi, za školski tim. Bavio sam se atletikom. Trčao sam na 1.000 metara i slično, ali nogomet je uvijek bio na prvom mjestu za mene. To je bilo uvijek ono što sam želio raditi. Ali, moram reći, kada se sjećam perioda u školi, najviše sam igrao košarku poslije škole. Mnogo sam gledao NBA utakmice i naravno košarkaški tim Bosne i Hercegovine.

3. Koje ste pozicije igrali kao dijete?

- Kada sam počeo igrati, bio sam na desnom krilu. Ali, uvijek sam postizao golove dok sam bio malen i bilo je čudno što sam počeo na krilu. U jednom trenutku odlučili su staviti me naprijed i postigao sam mnogo golova. Igrao sam za Željezničar tokom juniorske karijere. Počeo sam trenirati sa 10 godina. Kada je završio rat u Bosni i Hercegovini, otac me odveo u Željezničar, bilo je to teško vrijeme, ali počeo sam igrati tada i vidite gdje sam sada, 20 godina kasnije.

4. Kakva imate sjećanja na Vaš prvi profesionalni meč?

- Ne mogu se sjetiti prve utakmice za klub. Mislim da je bilo u gostima i da smo gubili sa 1:2. Trener me uveo zadnjih 10 minuta i rekao mi da postignem dva gola. Nažalost, nisam i izgubili smo, ali mislim da je to bio moj prvi meč.

5. Koje se utakmice najviše sjećate?

- To je, vjerovatno, moja prva utakmica za Bosnu. To je bilo 2007. godine, igrali smo protiv Turske kod kuće i počeo sam od početka svoj prvi meč za nacionalni tim. Gubili smo 1:2 i postigao sam gol u sudijskoj nadoknadi prvog poluvremena. Postigao sam lijep gol, moj prvi za reprezentaciju i pobijedili smo sa 3:2. To je vjerovatno utakmica koju nikada neću zaboraviti.

dzeko

6. Ko je bio najopasniji odbrambeni igrač protiv kojeg ste igrali u karijeri?

- To je teško reći. Igrao sam protiv mnogo dobrih odbrambenih igrača i nekada je mnogo teže igrati protiv manjih timova i protiv odbrambenih igrača koji nisu popularni kao ostali odbrambeni igrači. Tako da ne znam ko je najteži. Ako bih morao odabrati jednog, onda bih vjerovatno rekao Sergio Ramos. Igrao sam protiv njega puno puta za Manchester City, Romu i u mečevima reprezentacija. On je definitivno najbolji protiv kojeg sam igrao.

7. Najbolji igrač s kojim ste igrali?

- Još jedno teško pitanje. Igrao sam sa mnogo dobrih igrača, ali vjerovatno najbolji igrač s kojim sam igrao je David Silva. Zvao sam ga 'mali mađioničar', jer je briljantan sa svojim nogama, mogao je primiti svaku loptu koju mu pošalješ, iskontrolirati je i dodati. Svi smo bili zadivljeni njegovom sposobnošću i tehnikom.

8. Koji je Vaš najdraži stadion?

- Santiago Bernabeu je jedan od najljepših. Ima ih još mnogo, poput Nou Campa, ali nešto je posebno s Bernabeuom. Ima historiju i način na koji je dizajniran s visokim tribinama, tako vertikalnim, impresivno je.

dzeko-3

9. Ko je najutjecajnija osoba u Vašoj karijeri?

- To su moji roditelji. Počeo sam igrati fudbal s 10 godina i vjerovatno malo kasno u odnosu na današnju djecu koji možda imaju pet ili šest godina i bilo je to teško vrijeme poslije rata za mene i moju porodicu. Ali, moji roditelji su me odveli u klub da počnem trenirati i od tada su uvijek bili uz mene i kada je dobro i kada je loše. Oni su osobe kojima moram zahvaliti za sve što sam uradio.

10. Šta je najbolje za jednog nogmetaša?

- Za mene najbolje je postizanje golova. Emocija kada stavljate loptu u mrežu je nešto nevjerovatno što ne možete opisati.