Bilo ko da bude novi, 45. predsjednik SAD, Hilari Klinton (Hillary Clinton) ili Donald Tramp (Trump), na zakazanu ceremoniju  polaganja zakletve ispred američkog Kongresa 20. januara 2017. godine, kako to dramatično već najavljuju ovdašnji mediji, taj odabranik američkog naroda mogao bi biti s jednom rukom u lisicama i s drugom nogom iza rešetaka. Izvjesno je, ipak, da će sramota biti izbjegnuta.

Rok trajanja

Ali, i bez tog teatra, velike su šanse da FBI (Federalni biro za istrage) neće odustati od podizanja optužnice; ima onih koje titula šefa Bijele kuće ne impresionira.

Izgleda da je dovoljno dokaza kako su se ovi moćnici ogriješili o zakon - lagali pod zakletvom, netransparentno vodili javne poslove, namjerno uništavali federalne dokumente, primali donacije iz sumnjivih izvora ili kompromitirali američku sigurnost. Pet stranih obavještajnih agencija navodno je saznalo neke američke tajne, koje su morale biti bolje čuvane.

Novoizabrani američki predsjednik mogao bi, tako, imati rok trajanja Ričarda Niksona (Richard Nixon). Taj je, 37. američki predsjednik, zbog afere “Watergate”, potrajao samo 18 mjeseci; već 1974. godine Nikson je bio prinuđen dati ostavku i prvu fotelju u Bijeloj kući prepustiti svom potpredsjedniku Džeraldu Fordu (Gerald). Ovaj ga je odmah pomilovao pred sudom.

Agenti čuvenog FBI-ja, straha i trepeta za nepoštene, uskoro stižu u BiH

Ali, tekuće afere ni ovaj put ne znače da je Amerika uzdrmana, bar ne u mjeri u kojoj se to nadaju njeni neprijatelji. Naprotiv! Zakon je snaga koja štiti Ameriku, a ne njeni harizmatični predsjednici. A tu je i princip milosrđa, koji, kako je to govorio 16. američki predsjednik Abraham Linkoln (Linkoln), uvijek “donosi više plodova od striktne pravde”.

Sva ta fleksibilnost, aktuelna događanja, historijske usporedbe i bombastične najave zapravo su znak da je zakon ovdje iznad korumpiranih političara, jer tako mora biti. I da je ideal pravde - jednake za sve, iako je, realno, svi ne mogu ostvariti - ipak dostupan svima koji su se za pravdu spremni boriti, beskompromisno i do kraja.

To je trajnija vrijednost od raznih vještina u kojima se s Amerikom takmiče u izgradnji nebodera ili broju raketa (?!). Ameriku još ne mogu stići ni Kina, a kamoli Rusija, po broju onih požrtvovanih, spremnih da se bore protiv svih koji krše zakone i društvena pravila. Čak iako to ne dotiče neposredno njihove lične interese.

Ovo drugo je veoma važno, kao primjer za zemlje u koje, nažalost, spada i BiH i u kojima čak i institucije posežu za selektivnom pravdom. A zakoni se često ne provode ako to nije u interesu moćnika.

Prvo solidarnost

Amerikancima je još važna ona čuvena maksima Bendžamina Frenklina (Benjamin Franklin), da pravda neće biti zadovoljena sve dotle dok oni koji nisu pogođeni ne budu isto tako potreseni kao oni kojima je nepravda nanesena. Takvih je, pravovjernih primjera u američkoj povijesti, nasreću, inspirativno veliki broj.

Svega nekoliko dana uoči ovih, kako kažu, najvažnijih izbora u američkoj historiji, za pravdu su se spremni boriti hrabri agenti FBI-ja, i to oni koji zbog toga neće biti unaprijeđeni.

Oni izražavaju duboki revolt prema odlukama svojih direktora ili ministra pravde koji pokreću ili suspendiraju istrage. I koji,  kao politički namještenici, očito nisu imuni na nepotizam i korupciju; samo ako im se to dozvoli.

Neki od tih FBI agenata uskoro stižu u BiH, drugim povodom, ali sa sličnom misijom; to su oni koji su spremni ići do kraja u slučaju afera vezanih uz Klintonovu fondaciju i Trampovu prorusku navigaciju. I kao što to ponekad biva, pravda možda neće pobijediti, ali zakon bi mogao!

Pravda je socijalni cement svakog društva, a jedini zakon koji to učvršćuje je onaj koji se sastoji u ispravnom rezonu. Taj zakon je, kaže Cicero, istinska “vladavina svih zapovijedi i zabrana”. Ko god to zanemari, pokazuje svoju nepravičnost i slabost.

Ponekad je, posebno u olovnim vremenima punim cinizma i nepovjerenja, potrebno podsjetiti na taj zakon srca, koji se mora poštovati. Zbog njega su, bez obzira na sve planove, scenarije i strašne zavjere, (ne)očekivani preokreti i mogući.

Nastranu politika, Amerikancima je odavno jasno da od samog početka prošlog – do sada najuspješnijeg američkog (20.) stoljeća - nema ekonomskog niti socijalnog prosperiteta bez stvaranja sistema u kojem sve funkcionira po zakonu.

Kad bi se Bosna po tome, a ne po broju televizora ili frižidera, da ne govorimo o mobilnoj telefoniji, mogla ugledati na Ameriku, na taj tradicionalni puritanski duh koji traje bez obzira na izazove, odavno bi se ispela na zelenu granu.

Zato je 1908. godine u Americi i napravljen čuveni FBI - strah i trepet za nepoštene, koji je, uz sve policijske kontroverze, izrastao u globalnu sigurnosnu agenciju - što razumije, može i čuva poredak na koji se možemo osloniti. A možda nije slučajno to što je američki Kongres utvrdio da je mandat direktora FBI-ja deset godina, dvije godine više od dva ponovljena mandata predsjednika.

Da se zna ko je šerif u gradu!